Odlazak posljednjeg istarskog HDZ-ovca iz Tuđmanove ere

Jadranka Kosor će izborne liste popuniti svojim kadrovima, od kojih su neki tek nekoliko mjeseci članovi HDZ-a, pa će raspuštanje sadašnjeg saziva Sabora biti i kraj političke karijere za mnoge HDZ-ove prvoborce. Nositelj liste HDZ-a u 8. izbornoj jedinici bit će Davor Božinović, aktualni ministar obrane, a među prva tri mjesta (koja u optimističnoj varijanti vode u Sabor), vrlo vjerojatno neće biti dr. Nevia Šetića.

Odlaskom dr. Šetića u političku mirovinu i službeno će završiti proces detuđmanizacije istarskog HDZ-a. Riječ je o političaru koji je, zajedno s Marinom Golobom, Ratkom Ferenčićem, Šimom Vidulinom i Vesnom Jurkić Girardi, te kasnije Brankom Močibobom, obilježio HDZ-ovu politiku u Istri 90-ih godina.

Zapravo, iz plejade tadašnjih utjecajnih istarskih političara na sceni su, pored Šetića, ostali još samo IDS-ovci Ivan Jakovčić i Damir Kajin.

Šetić je svoj politički uzlet započeo 1992. godine nakon jednog sastanka Franje Tuđmana s istarskim intelektualcima na Pantovčaku. Izlaganje Nevija Šetića, tada malo poznatog profesora povijesti, toliko je oduševilo prvog hrvatskog predsjednika da mu je ponudio posao u Uredu predsjednika, kao pomoćnika savjetnika za unutarnju politiku, svojevrsnog savjetnika za Istru. Šetićev šef tada je bio dr. Ivić Pašalić, pa je on dugo slovio i kao Pašalićev čovjek za Istru.

No, nakon smrti Tuđmana, kada se HDZ podijelio na Pašalićevu i Šeksovu frakciju, Šetić je iznenada promijenio stranu i postao najprije Šeksov, a kasnije Sanaderov čovjek od povjerenja, što mu je političku karijeru produžilo i u 21. stoljeće. U prvom Sanaderovom mandatu Šetić je čak bio i državni tajnik za školstvo. Njegovi istarski „suborci“ iz početka 90-ih, poput Goloba i Močiboba, već su odavno bili u drugim „biznisima“.

Čini se da je sada došao politički kraj i za najdugovječnijeg istarskog HDZ-ovca. Nažalost, kada pogledamo na što se je danas svela IDS-ova oporba u Istri, mnogi će žaliti za njim i njegovim govorima, argumentiranim raspravama te kulturi ophođenja s političkim protivnicima i onima koji nisu dijelili njegov svjetonazor. (Eleonora Vlačić)