Zlatko Gotovac, voditelj Uljanika: Nikad neću odustati od glazbe
Reakcije na osnivanje Grupe za reguliranje buke u Puli, osnovane zbog problema koje im stvara glasna glazba iz kluba Uljanika, Podrooma, Arube, Valkane i Danteovog trga, htjeli smo čuti od voditelja Uljanika Zlatka Gotovca. Taj se klub, naime, ipak najviše spominje u kontekstu stvaranja pretjerane buke.
„Ja sam u šoku i uopće ne mogu vjerovati do čega je došlo. Stvar se napuhava do neviđenih razmjera i jedino što mogu reći jest da od glazbe nikad neću odustati“, izjavio je Gotovac. Smatra kako predtsavnici Grupe itekako pretjeruju prvenstveno zašto što se glazba, kako kaže, utiša već iza 1 sat, a ne oko 3, kako tvrde stanari okolnih zgrada.
„I snimka koju šalju medijima i stalno spominju, lažirana je. Tvrde da je riječ o koncertu, a na snimci se čuje nekakav tehno“, ogorčen je Gotovac. Naglašava kako se Zakon o reguliranju buke itekako poštuje. „Bilo bi dovoljno da se razina buke prekorači na svega 10 sekundi, pa da imamo problema, vjerujte mi“, veli Gotovac i ponovo napominje da je to što stanari Monte Zaragovore, više nego apsurdno.
„Ako će mi oni ili netko iz Grada pomoći da 'regrutiramo' mlade i navedemo ih da izlaze do 23 sata ili ponoći, ja ću im biti zahvalan. Ali danas se u 23 sata tek počinje izlaziti i ja to ne mogu promijeniti“, kaže Gotovac.
Da nisu svi stanari u okolici Uljanika ogorčeni i uznemireni bukom, dokazuje i izjava žitelja Monte Zara kojeg smo zatekli nedaleko Uljanika. „Živim u Tartinijevoj broj 1, vrlo blizu Uljanika. Ja vikendom otvorim prozor i jednostavno uživam u glazbi!“, rekao nam je Vlado Mandić. Ispričao je kako je u mladosti, kao i mnogi, izlazio u taj klub. „Meni je to divno, vraća me u mladost. A uvjeravam vas da se glazba iza 1 više ne čuje“, kazao je. Mandić smatra kako je Uljanik duh grada i veli da je centar ionako, izuzev ljetnih mjeseci, mrtav. „Čim se zatvore trgovine, grad utihne u san. Ovako bar donekle živi. Svjestan san da stanujem u centru i na rad Uljanika naprosto nemam primjedbi“, rekao je na kraju. (Tekst i foto: Paola Albertini)
