Ugljen ili plin? Ekonomsko, a ne emotivno pitanje
„Odgovor na naslovno pitanje tribine - kako doći do prave odluke - taj je da smo to već napravili. Uvjeren sam, naime, da je donesena prava odluka“, kazao je Rodoljub Lalić, član Uprave HEP-a za razvoj i investicije, na tribini Zelene akcije, održanoj 18. rujna u Zagrebu.
Namjera je organizatora tribine bila sučeliti argumente za i protiv ugljena kao pogonskog goriva za TE Plomin C. Motiv za tribinu najbolje je u svom izlaganju pružila Maja Božičević Vrhovčak, direktorica DOOR-a, udruge koja okuplja stručnjake zainteresirane za održivi razvoj na području energetike, koja promovira obnovljive izvore, energetsku učinkovitost i uključivanje građana.
U DONOŠENJE ENEREGETSKIH ODLUKA UKLJUČITI GRAĐANE
Ona smatra da je sudjelovanje građana posebno važno zato jer oko polovice neposredno utrošene energije u Hrvatskoj troše građani. „Oni su nažalost slabo zainteresirani za energetska pitanja, ali, s druge strane, oni koji bi ih trebali uključivati, ne uključuju ih dovoljno. Činjenica je da se oko 30 posto električne energije uvozi, ovisno o tome koliko kiše padne koje godine. S druge strane, početkom devedesetih naša je elektroprivreda izgubila nekoliko stotina MW koje je imala u BiH i u Srbiji. I u tom smislu čini se logičnim da se grade nova postrojenja jer su ulaganja u nove proizvodne objekte od 1990. godine naovamo bila dosta skromna.
Tu, međutim, dolazimo do današnje teme - pitanje je kako je HEP s građanima komunicirao projekt izgradnje Plomina. Nedovoljno. Hoće li tamo biti plin ili ugljen, za HEP nije emotivno pitanje. To je prije svega ekonomsko pitanje, koje se sigurno razmatralo u prethodnim pripremama projekta, ali se nije na vrijeme izašlo u javnost s tim podacima i komparativnim analizama. Da se komuniciralo pravovremeno i cjelovito, mislim da bi građani puno bolje reagirali, mogli bi dati neku sugestiju, možda bi pristali i na skuplju električnu energiju, samo da bude plin i slično“, zaključila je direktorica DOOR-a.
Primjedbe na nedovoljnu komunikaciju imao je i Toni Vidan, voditelj energetske sekcije Zelene akcije. „Nitko nije prije nekog donošenja konačne odluke rekao - idemo popričati o činjenicama. Po nama, nije činjenica ako HEP tvrdi da je struja iz termoelektrane na ugljen jeftinija od plina. Mene fascinira lakoća kojom pobornici te elektrane zdravo za gotovo uzimaju ekonomsku analizu proteklih 30 ili 40 godina i barataju njome kao da je to nešto apsolutno zadano i što se može projicirati na budućih 30-40 godina“, kazao je Vidan.
EUROPA SE ODRIČE UGLJENA…
Argumente protiv ugljena u Plominu C iznio je gost iz Velike Britanije Matt Phillips, voditelj energetskog europskog programa European Climate Foundationa. Prema njegovim riječima, sve više razvijenih država napušta ulaganja u termoelektrane na ugljen. Poručio je kako Hrvatska treba jako paziti da ne uđe u problematičan projekt, izložen rizicima u vezi s troškovima emisijama CO2 i politikama za ublažavanje klimatskih promjena. Mišljenja je da će cijena ispuštanja ugljičnog dioksida u budućnosti brzo rasti i da joj se ne može procijeniti gornja granica.
„Gotovo su sve zemlje Unije u posljednjih nekoliko godina uvele neku od mjera koja obeshrabruje ugljen kao energent. Tako je Nizozemska uvela porez na ugljen, a Finska i Danska su najavile potpuno isključivanje elektrana na ugljen do 2025. odnosno 2030. godine“, ustvrdio je M. Phillips. Prema podacima koje je prezentirao nazočnima, u Europi se 2011. godine 71 posto instalirane nove snage odnosi na obnovljive izvore energije. U rad je puštena tek jedna nova termoelektrana na ugljen. Od 110 termoelektrana koje su bile u najavi 2008. godine, čak njih 70 je odbačeno, a samo su dvije došle do nominalne faze izgradnje. Phillips je predočio podatak kako je izgradnja postrojenja na ugljen zbog specifičnih troškova dva do tri puta skuplja od plinskog. Ukazao je i na političke rizike, odnosno nepopularnost ugljena u javnosti.
S njim se složio i Toni Vidan, ustvrdivši da su dvije najveće njemačke elektroprivrede, RWE i E.on službeno objavile da neće više investirati u termoelektrane na ugljen. „Ja sam sklon vjerovati da Nijemci, pogotovo velike elektroprivrede nisu ideološki protiv ugljena, jer su vlasnici najveće flote termoelektrana u Europi. Ali, očito je da se nešto mijenja“, upozorio je Vidan.
…ILI SVE SVIŠE RAČUNA S NJIM?
Drukčiji pogled na stanje i perspektive ugljena dao je Rodoljub Lalić iz HEP-a. Upoznao je publiku s podatkom da se u Njemačkoj upravo dovršava najveća termoelektrana na lignit u svijetu, snage 4.400 MW. „Nijemci su inače donijeli odluku o gašenju nuklearnih elektrana, a namjeravaju ih nadomjestiti upravo termoelektranama na ugljen. U Poljskoj će se uskoro pustiti u pogon termoelektrana na ugljen od 500 MW. Pogledajmo susjedstvo – raspisan je natječaj za novi blok od 500 MW u TE Tuzla. Trendovi u Europi u zadnjih nekoliko mjeseci pokazuju da raste proizvodnja iz ugljena, a pada iz plina, zato jer proizvođači reagiraju na stanje na tržištu na kojem cijena plina raste“, neke su od činjenica koje je iznio Lalić. „I mogu se u tom smislu složiti s predsjednicom DOOR-a da je važno komunicirati i prezentirati podatke i činjenice. Zato se HEP rado odaziva na ovakve tribine i razgovore“, ustvrdio je.
U nastavku je obrazložio kojim se kriterijima HEP vodi kod odluka o izgradnji elektrana. „HEP je trgovačko društvo koje mora osigurati električnu energiju građanima i industriji po povoljnim cijenama. Znači, kod izgradnje elektrana mora se ponašati racionalno i mora težiti tome da se što više električne energije proizvede na području Hrvatske, jer je to strateški proizvod. To je najbolje pokazala prošla zima, kad je više država u našem okruženju imalo redukcije električne energije. Bugarska i Srbija su, npr. zabranile izvoz, njihovi inozemni kupci nisu dobivali energiju i zato su imali problema. Uz činjenicu da trećinu energije uvozimo, mi smo ipak osigurali stabilnost našeg sustava. Ona se osigurava unaprijed dogovorenim uvozom i vlastitom proizvodnjom. Mi se ne možemo neograničeno oslanjati na mogućnost kupovine struje na europskom tržištu. Hrvatska nema svojih izvora, osim hidroenergije, koja još nije do kraja iskorištena, nema ugljena i nema dovoljnih količina plina.
NE OVISITI SAMO O JEDNOM IZVORU ENERGIJE
U takvom položaju, mi moramo misliti o diversifikaciji izvora, ne smijemo dozvoliti da ovisimo samo o jednom izvoru, bilo vodi, plinu ili ugljenu. Podsjetimo se, prije dvije godine bila je velika kriza s plinom, kada je velik dio Europe ostao bez planiranih, odnosno potrebnih količina plina. Također, naši su plinovodni sustavi zimi jako opterećeni, tako da se u špicama potrošnje iz sustava najprije isključuju dva najveća potrošača - HEP i Petrokemija. Kad bi HEP sve izvore imao na plin, bili bismo u vrlo lošem položaju“, upozorio je Lalić i ujedno naglasio da HEP,uz konvencionalne, podržava i korištenje obnovljivih izvora energije. HEP, rekao je, potiče, primjerice, postavljanje solarnih elektrana na krovove građevina, kao neovisnih izvora. S tim je ciljem pokrenuo pojednostavljenje postupka za dobivanje energetskih suglasnosti, a radi mogućnosti priključenja tih izvora i prihvata energije investira u distribucijsku i prijenosnu mrežu.
„Više je poduzetnika u Hrvatskoj već realiziralo svoje projekte koji im stvaraju dobit. Ta je dobit, međutim, moguća, samo zahvaljujući subvencijama. Mi ne možemo govoriti da je energija iz sunčevih ili vjetroelektrana jeftinija od one proizvedene u termoelektranama. Točno je da su Nijemci izgradili više od 20 tisuća megavata sunčevih elektrana, da Danska značajan dio energije proizvodi iz vjetra itd. Razlika je u odnosu na Hrvatsku, međutim, u tome da su oni prethodno potpuno izgradili svoje sustave u smislu da imaju dovoljno temeljnih izvora energije, što znači nuklearki ili termoelektrana na ugljen i plin“, naglasio je Lalić.
(PRE)VELIKA OČEKIVANJA OD OBNOVLJIVIH IZVORA
Da u ovom trenutku ne trebamo imati prevelika očekivanja od obnovljivih izvora, na neki je način potvrdila i Maja Božičević Vrhovčak. Ustvrdila je da Hrvatska ima akcijske planove i programe, da ima postavljene ciljeve za veće i učinkovitije korištenje obnovljivih izvora energije. Ti su službeni ciljevi, prema njenom mišljenju, relativno skromni i ostvarivi. „Mi svake godine, primjerice, ukupno u neposredno utrošenoj energiji moramo energetsku učinkovitost unaprijediti za jedan posto. Cilj nije posebno ambiciozan, ali je provedba svejedno daleko ispod zadanih razina. Slično je i s obnovljivim izvorima energije. Čak kada bi se i ti ciljevi ostvarili, to bi malo utjecalo na spomenutih 30 posto uvoza električne energije“, zaključila je.
U kontekstu potrebe efikasnijeg korištenja resursa, Rodoljub Lalić je naglasio da je HEP, prema strategiji energetskog razvoja Hrvatske, obvezan postojeće lokacije elektrana iskoristiti na način da ih revitalizira, optimira i poboljša. „Mi sve naše stare elektrane do 2020. godine moramo izbaciti iz pogona; već danas naše termoelektrane na loživo ulje gotovo ne rade. U nekima od njih, primjerice u Zagrebu i Sisku, već smo proveli ili upravo radimo dogradnju i pritom povećavamo snagu. Slično je i s hidroelektranama. Naš financijski najveći projekt ove godine revitalizacija je naše najveće hidroelektrane Zakučac kojom ćemo joj snagu podići za 50 MW. I TE Plomin 1 je zastario, tako da taj blok, u želji za većom proizvodnjom energije, ovim projektom zamjenjujemo većim blokom C. Uvodimo više od 300 novih megavata na postojeću lokaciju, koristeći trenutno najbolju raspoloživu tehnologiju. Smanjujemo specifičnu količinu ispuštanja CO2, količinu SO2, čestica itd. Znači, imat ćemo bolje stanje nego sada, ali ne samo to, te će emisije biti znatno manje nego što to danas dopuštaju propisi, naši trenutni, ali i norme EU koje su tek u pripremi“, najavio je Lalić.
TE PLOMIN C – RACIONALAN IZBOR
S obzirom da je na tribini najviše riječi bilo o ekonomskoj (ne)isplativosti termoelektrana na ugljen, Rodoljub Lalić je na završetku izlaganja želio odgovoriti na sumnje da HEP na projektu TE Plomin C nije postupio racionalno i da se odlučio na ugljen usprkos navodnoj neisplativosti. „Uvjeravam vas, kod izbora bilo koje lokacije, bilo kojeg energenta, objekta, mi jako vodimo računa o isplativosti. Radimo studije izvodljivosti, analize, procjene rizika, sve što rade druge ozbiljne tvrtke. I u slučaju Plomina, osim što je bilo uključeno stotinjak stručnjaka iz Hrvatske, za različita smo pitanja angažirali brojne inozemne konzultante u potrazi za najboljim rješenjima“, naglasio je.
Unatoč uvjeravanjima Rodoljuba Lalića, Toni Vidan iz Zelene akcije iznio je svoje „duboko uvjerenje“ da se na lokaciji Plomin neće izgraditi termoelektrana na ugljen snage 500 MW. „Ja mislim da vam je zadnja, prava šansa za veliku termoelektranu na ugljen bila Lukovo Šugarje, 1997. godine“, poručio je.
Završna poruka predstavnika HEP-a, pak, bila je da im je kao i kod svakog drugog projekta, i kod Plomina C najbitnije poduzeti sve da se zaštiti okoliš koliko je god moguće, a da se pritom osigura proizvodnja dovoljne količine električne energije po konkurentnoj cijeni. (N.Č.)