Miletićev intervju, vječno mladi Vili i velike misli Sanje i Marije
Počastio nas je proteklih dana gradonačelnik Pule i predsjednik IDS-a svojim velikim i mudrim intervjuom iz kojeg se iščitava njegov neočekivani predizborni strah od populističkog i anarhističkog „Živog zida“.
Kao što su to i nedavne političke ankete najavile, „Živi zid“ je opasan politički takmac IDS-u! Naravno, kao što kaže moj dobri zagrebački novinarski kolega Dubravko Grakalić, intervju s Borisom Miletićom je urađen, kao što to tradicija i dobri običaji nalažu - u Zagrebu!
Ne znam ni sam zašto, ali valjda zbog toga jer pulska redakcija „Glasa Istre“ očito još nema kvalitetnog novinara i nikako da ga pronađe, koji bi našem istarskom Velikom Vođi postavio par relevantnih i sasvim normalnih aktualnih društveno – političkih pitanja.
Recimo, naprimjer, o neprincipijelnoj koaliciji ideologa IDS-a Furia Radina sa HDZ-om, ili o tome zašto su istarski Talijani, mahom simpatizeri IDS-a, glasali na nedavnim talijanskim izborima iznenađujuće za desnicu, a ne za ljevicu!
Pa zatim zašto na proteklom Saboru IDS-a nije smjelo biti protukandidata za predsjednika stranke i zašto niti jedna druga politička stranka kao gost tome Saboru nije prisustvovala?
Moglo se postaviti i pitanje zašto se već godinama Boris Miletić boji popesti na pozornicu Arene i osobno otvoriti pulski Filmski festival?! O komunalnim problemima Grada (poskupljenje cijena vode i odvoza smeća, loše prometne i parking infrastrukture, grbavih i pokrpanih ulica, neuređenih gradskih plaža i dr.) – da i ne pričamo!
Spletke i burgijanja u IDS-u
Ali, eto, pravih pitanja nije bilo, a općenitih i uvijek istih dosadnih političkih odgovora puno! Bit će bolje i zanimljivije valjda idući put. Jer od prvog čovjeka grada Pule i najpopularnije stranke na polutoku nismo ni sada doznali ništa novo, avangardno ili, ne daj Bože – senzacionalno!
Uvijek je to zadana politička klasika: 50 dekagrama antifašizma, 30 dekagrama multi-kulturalnosti, 10 dekagrama decentralizacije, jedna velika žlica za juhu priče o dosljednosti, mala žličica okupljanja na ljevici, te prstohvat vjerodostojnosti. Zaliti sve dobrim maslinovim uljem Chiavalona i degustirati uz malvaziju vinara Marčete.
No, ako je vjerovati dežurnim dojavnicima iz redova vladajućih, ovih se dana sprema nova mini politička eutanazija. Doduše, ne baš velikog „Asa baštoni“ iz vrha stranke. Ali ipak člana koji je donedavno obavljao značajne funkcije B - klase u stranci, na razini vlaka i kupea 2. razreda. A sada je srozan tek na specifičnu političku težinu kore od banane.
Na njega se navodno, iza očiju javnosti, oštro i odlučno napikirao dogradonačelnik Pule. Očito ne opraštajući mu ono što je ovaj njurgao pune četiri godine protiv njega, kada je taj isti dogradonačelnik bio predsjednik Gradskog vijeća, a ovaj njegov glavni oponent.
Šef stranke, kako kažu, nema ništa protiv provjetravanja i čišenja vlastitih redova od šporkice. I tako će možda mangupa u redovima vladajućih, političke glave koštati njegove spletke, burgijanja, a neki kažu čak i pohlepa! Pa čak i glasanje protiv vlastitih zemljaka u stranci, koja se u imenu diči istrijanstvom i demokracijom.
Kad san bija ja mladić od kornar godina
Pa ipak nije sve u najjačoj stranci u Krasnoj zemlji Istri kontroverzno ili problematično! Naprotiv! Ima i svijetlih primjera. Jedan od njih svakako je dosadašnji predsjednik Kluba mladih IDS-a Vili Rosanda, koji je kao nekadašnji mlad i svjež omladinac, već dobrano ostario na toj funkciji, obavljajući je časno i pošteno čak tri mandata, odnosno punih osam godina. Pa su mu čelnici stranke javno, putem Facebooka, lokalnih pulskih novina, različitih portala i putem radijske emisije „Želje i pozdravi“ uz pjesmu Serđa Valića „Kad san bija ja mladić od16 godina“, čestitali na sjajno obavljenoj funkciji.
Posebno je Vili mnoge mlade Istrijane politički i životno zadužio kada je u Općini Medulin, inače najbogatijoj općini u Istri, u kojoj on živi, formirao Klub IDS-a koji je po brojnosti i masovnosti najjači i najutjecajniji u Županiji! No, zamislite njegovi zločesti oponenti i zlobnici naručili su mu, a povodom odlaska iz svijeta mladih u svijet ozbiljne politike baš na Radio Medulinu pjesmu Serđa Blažića „Novi karijerista“! Svašta...
No, nema sumnje da će ovaj agilni dosadašnji aktivist mladih i u srednjim životnim godinama pokazati kako je politika život, poziv i zvanje, a ne samo fotelja, funkcija i uhljebništvo! Kao što to mnogi drugi danas u njegovoj stranci, a i u politici općenito u Puli, Istri i Hrvatskoj prakticiraju!
Velike misli šutljive oporbe
A za svo to vrijeme politička oporba u najvećem gradu Istre kao da ne postoji. Možda i bez onoga „kao“. Nove predsjednice izabrane u lokalnom SDP-u i HDZ-u mnogo su obećavale, ali od njihovih obećanja ostade, kao što bi pjesnik rekao, tek pusti sanak... Po njima u Puli se ništa ne dešava, sve teče svojim uobičejnim tokom i vlast pustimo na miru, jer ona očito dobro vodi ovaj grad.
Sanja Radolović u SDP-u i Marija Slišković u HDZ-u do sada nažalost ništa bitno o bilo čemu nisu rekle, pokrenule ili inicirale. Dobro, razumijem ih, velike su vrućine i tko će se sada baviti politikom ili glumiti nekakvu konstruktivnu gradsku oporbu, kada od toga ionako nema nikakvog smisla i efekta, a niti to u Puli itko uopće sluša?!?
Tako da su nas ove dvije ljupke dame počastile, tek usput za javno upoznavanje i svojim velikim mislima. Sanja Radolović nam je otkrila toplu vodu u bojleru i konstatirala da država Hrvatska opet zakida Istarsku županiju za sredstva iz Europskih fondova, dok je Marija Slišković konstatirala da se zaljubila u Istru jer je ona vrlo slična njezinoj rodnoj Hercegovini ?!? Po čemu i kako je uočila i konstatirala taj prirodni fenomen i politički oksimoron, naočita nam predsjednica pulskog HDZ-a nije šire pojasnila.
No, možda se ove dvije vrsne političarke nađu na kavici pa uspostave, poput kolega im u Umagu „gradsku koaliciju SDP-HDZ“ sa zajedničkim ciljem promjene uvijek jedne te iste vlasti. Ili makar uz kavicu proćakulaju o modi, parfemima i zgodnim momcima u IDS-u... (Damir Strugar)
