Dolazi vrijeme mladih lavova IDS-a
Proteklog tjedna u relativnoj medijskoj tišini i bez ikakvih jačih trzavica održan je u Labinu „valentinovski“ Sabor IDS-a. Na Saboru je još jednom potvrđeno jedinstvo Velikog Vođe, stranačkih izaslanika i partije kao takve, a jedinstvo naroda se podrazumijeva, jer njega ionako nitko ništa ne pita već 27 godina. Osim da svake četiri godine zaokruži listić za „naše“ i ubaci ga u glasačku kutiju. Dakako, Saboru je kao dobri duh nazočio i uvijek nasmijani i dobro raspoloženi Vječni Vođa iz Bruxellessa.
Novi i stari predsjednik IDS-a Boris Miletić izabran je i po drugi put bez protukandidata, najavljujući nove borbe sa izazovima koje nudi svijetla budućnost. Ovaj put povjerenje mu je od 250 prisutnih iskazalo 246 fiducijara, dok je „čak četiri“ bilo protiv.
Što znači da je Boris Miletić osvojio 98,4% glasova svih prisutnih glasača! A to je daleko manje nego svojedobno Enver Hodža sa 99,9%, Kim Yong Un sa 100% i Slobodan Milošević sa čak 104%! Od Miletića je ipak svojedobno bio slabiji Franjo Tuđman koji je daleke 1992. godine na Saboru HDZ-a u dvorani „Lisinski“ osvojio 95,5% glasova u srazu sa tadašnjom protukandidatkinjom Vesnom Girardi – Jurkić.
Miletić pobijedio sa 98,4% glasova samoga sebe
No, slavljenički Sabor IDS-a , koji je rezultatima potvrdio trijumfalizam stranke, udahnuo je i neke nove vjetrove. Prije svega došlo je do definitivnog podmlađivanja stranke i stupanja na javnu scenu novih „mladih lavova“ koji su pomeli „stare lavove“ i „otjerali ih iz čopora“. Kao što je to slikovito opisao jedan od bardova stranke.
Naime, stari kadrovi i sudionici u osnivanju i stvaranju IDS-a devedesetih godina prošlog stoljeća – Marko Martinčić i Edi Gobo – potpuno su bili stranački „nadglasani i pometeni“. Tako je samo dva-tri dana prije Sabora Marko Martinčić isključen iz stranke, jer je navodno dilao dokumente proljetos uoči lokalnih izbora političkim protivnicima.
Dok Edi Gobo, uz maksimalnu opstrukciju vrha stranke, nije uspio prikupiti 25 potrebnih potpisa za podnošenje kandidature za predsjednika stranke. Boris Miletić osobno mu je u dvorani gdje se održavao Sabor rekao da mu iz principijelnih razloga ne želi dati potpis na kandidaturu. Što je zaista pomalo čudno, jer je samo sat nakon objave pobjedničkih rezultata razgaljeni Miletić prisutnim novinarima rekao da se kroz demokratsku proceduru u najpopularnijoj istarskoj stranci baš svaki član može kandidirati. Doduše, nije objasnio kako i kojom to mađioničarskom metodom.
Martinčić i Gobo politički mrtvaci
„Mi Ediju Gobu nismo mogli dati svoj potpis za kandidaturu, jer bi onda automatski bili izbačeni iz stranke, jer bi se vidjelo i znalo da smo mu potpisali! Ali smo zato glasali protiv Miletića!“, kažu nam hrabro poslije glasačke bitke četiri odmetnuta stranačka fiducijara, koji smatraju da predsjednik Miletić stranku vodi previše autokratski i nedemokratski.
No, bilo kako bilo, stvar je sad definitivno završena i gotova! Matinčić i Gobo sada su, kako se to stručno kaže „politički mrtvaci“! S druge strane, IDS nije potvrdio ni približnu demokratičnost HDZ-a, a kamoli SDP-a.
No, Boris Miletić neupitni je vladar u svojim redovima, jer fiducijari su to potvrdili glasanjem! Dapače, neki dvostrukim, a neki podobniji čak i trostrukim klimanjem glave, te veselim osmijesima kojim najavljuju slijepu odanost projektu, stranci i Velikom Vođi. Na radost svih nas, te boljitak i napredak Istre, koji nas pod njihovim mudrim rukovodstvom očekuje.
Odvoz smeća drastično poskupljuje
Za to vrijeme građane i građanke Pule, koje zaboli uho za političke prljave igre, more neki drugi, puno ozbiljniji problemi. Naime, nakon stidljive najave poskupljenja vode, dočekalo nas je i glasno najavljivanje poskupljenja odvoza smeća. Iliti uljepšano rečeno – otpada. Dakle, za neupućene, sustav prikupljanja selektiranog otpada i njegova kasnija reciklaža zahtijevaju više kamiona, više kontejnera i kanti za različite vrste otpada, više škovacina, više radnika na odlagalištu pri sortiranju i razvrstavanju smeća.
A novo izgrađeni Centar za gospodarenje otpadom Kaštijun zahtijeva cijelu tu neophodnu logistiku i popratnu infrastrukturu. Zbog svega toga sasvim je logično i očekivano poskupljenje.
No, s druge strane široj javnosti nije precizno pojašnjeno hoće li se od sortiranog i recikliranog otpada (papir, plastika, staklo) i zaraditi koja kuna kada se te silne količine prodaju na tržištu kao sekundarne sirovine?
Nadalje, nije također razjašnjeno kako će i koliko odvoz smeća plaćati građani Buzeta, Buja, Umaga, Poreča, Pazina ili Labina, kada iz njihovih gradova komunalno smeće bude kamionima dovoženo na županijski sabirni centar otpada Kaštijun blizu Pule?
Sasvim je dakle jasno da će žiteljima tih gradova odvoz smeća drastično poskupjeti, ali i za očekivati je da u tim troškovima solidarno sudjeluju svojim plaćanjima i žitelji Pule. Naime, kako je nedavno rečeno, dosada je trošak kubičnog metra otpada stajao 100 kuna, Dok će nakon otvaranja centra Kaštijun, koji se diči najmodernijem mehaničko – biološkom oporabom, taj trošak narasti na 700 kuna. No, što se može! Tako je – kako je! Smeća i otpada u Istri i Puli ima sve više i više. (Damir Strugar)
