Intervencija na javnim spomenicima u Puli

Papirnate kopije pulskih spomenika, uglavnom iz NOB-a bit će 12. rujna, u sklopu Međunarodne bijenalne manifestacije vizualnih umjetnosti TU SMO 3, postavljene u pulskoj staroj tiskari.

Naime, kako nam je rekao autor, Predrag Pavić, u jednoj od prostorija napravit će neku vrstu skladišnog prostora koja će biti popunjena tim papirnatim kopijama. „Riječ je o kopijama loših skulptura postavljenih po gradu koje ću na neki simboličan način izmjestiti iz urbanog prostora i spremiti u galeriju“, kazao je.

 „Priča je ta da ja s javnom plastikom radim neku vrstu skladišta. Skinuti ću što više tih kopija, za sad sam ih napravio šest, donijeti u galeriju i bez nekog pijeteta posložiti u prostoru koji će izgledati kao skladište“, ispričao nam je Pavić. On ih, kaže, na nekoj simboličnoj razini sklanja iz urbanog prostora, a na naše pitanje zašto, odgovara: „Zbog toga što su to loši komadi. U nedavnoj smo povijesti imali trenutke kad su se spomenici micali zbog ideoloških i političkih razloga, a ja ih u biti želim maknuti iz umjetničkih razloga, jer su to užasno loši komadi javne plastike“, kaže Pavić.  

Ono što je specifično za Pulu, veli ovaj Zagrepčanin, jest to što je skulpture čije koje radi, napravio isti kipar kojega nismo u potpunosti uspjeli identificirati, a potpisuje se sa L. M. „njegovo ime uopće nije bitno, nemam ja ništa protiv njega, nego je zanimljivo to povezivanje politike i nekih ljudi koji se bave nekom vrstom umjetničkog izričaja, gdje se usput i vrti velika lova, a taj netko je 'umjetnik' o kojem nema na Googleu ni dvije rečenice. A baš on uspije postaviti šest skulptura u jednom gradu, iako, meni se čini da ih ima više od 15“, pripovijeda Pavić te naglašava kako se to slikovito i ironično može podvući pod zajednički nazivnik „spomenička mafija“.

„Takvo što se događalo u povijesti, a događa se i danas - to spajanje politike i ekipe koja se bavi takvom vrstom kiparstva. To se događa konstantno, a to nije situacija koja se događala samo u bivšem sistemu, to se događa i danas jer promjenom u demokratski sustav nismo dobili demokratično odlučivanje o tome što i kako bi javna plastika trebala izgledati“, kaže Pavić.

Između ostalih, napravio je kopije Ruže Petrović, Jurja Dobrila i Olge Ban, u čemu mu pomažu Eva Čakić, kćer pulskog kipara i slikara Erosa Čakića i Matija Đurišić.

To što radi je svojevrsni apel tipa „ajmo nešto učiniti po tom pitanju“, a kako veli Pavić, svjestan je da se s tim komadima neće ništa učiniti, već će se, smatra, oni ukloniti kad to nekom, iz političkih razloga zasmeta. (Tekst i foto: Paola Albertini)