Dom zdravlja je remek djelo arhitekture, ali ima jedan problem!
Mi, Labinjani volimo se pohvaliti da smo drugačiji od ostalih. Kada je riječ o Domu zdravlja Dr.Lino Peršić ta je samohvala potpuno opravdana jer radi se o osebujnom arhitektonskom djelu kojeg mnogi stručnjaci ističu kao primjer kako se neka građevina izvrsno može uklopiti u prostor. Naime, zgrada ima toliko otvorenog prostora da čak glavni hodnik, odnosno prolaz građanima služi i kao svojevrsna promenada. Iz jednog u drugi dio Katura pješaci često prolaze kroz Dom zdravlja, što je vjerojatno jedinstven slučaj u Hrvatskoj.
Projektirao ga je ugledni zagrebački arhitekt Mladen Vodička, koji je među ostalim projektirao Dom zdravlja u Samoboru, plivalište na delti Rječine, zapadnu i istočnu tribinu maksimirskog stadiona te jedan stadion u Teheranu. Izgradnja je počela 13. studenoga 1967. godine a završena je 15. prosinca 1969. godine. Rad u zgradi počeo je 5. siječnja 1970. godine.
Općejugoslavenski natječaj za projekt zgrade raspisan je 1962. godine, a pristigla su 42 rada. Pobjednički rad predviđao je 40 posto veći objekt od onoga koji je izgrađen, ali je zbog ekonomskih teškoća revizijom 1965. godine smanjen ili isključen niz sadržaja. To je nadoknađeno u drugoj fazi dovršenoj 24. srpnja 1981. godine.
Koliko god Vodička bio dobar, pa i vizionarski arhitekt, radio je u vrijeme kada se nije razmišljalo o energetskoj učinkovitosti zgrade, a ušteda energije danas je postala imperativ. Zato su Istarski domovi zdravlja pokušali doći do sredstava Fonda za energetsku učinkovitost u korist svoje labinske ispostave. Tu su se suočili s problemom očuvanja izvorne arhitekture.
„Fond sufinancira obnovu zgrada ako se njome postigne ušteda energije veća od 50 posto. Kada bi se išlo u potpuno oblaganje svega, to bi se postiglo, ali u razgovoru s arhitektima kojima smo predložili da naprave izvedbeni projekt sanacije fasade dobili smo informaciju da je to zbog prirode arhitektonskog dijela nepreporučljivo. Mi nemamo puno klasične fasade, veći dio su zapravo popunjeni otvori betonske konstrukcije od betonskih stupova i betonskih greda. Arhitekturu ne bismo narušili ako bismo izmijenili izolaciju otvora, stijenki i stropova. Time bismo ostvarili uštedu od nekih 30-ak posto, ali to je nedovoljno za sufinanciranje Fonda. Zadovoljili bismo se i takvom uštedom energije kada bi raspolagali s pet do šest milijuna kuna potrebnih za tu investiciju“, objasnio nam je voditelj Doma zdravlja dr. Davor Rimac.
Rješenje vidi u reviziji energetskog certifikata zgrade jer smatra da je procijenjena energetska učinkovitost zgrade previsoka s obzirom na njen oblik. Bude li smanjena, bit će lakše poboljšati je za barem polovicu. Jedna od mogućnosti je da se ipak obloži cijela zgrada i da se na fasadu metne žbuka koja simulira beton, ali arhitekti nisu skloni ni takvom rješenju.
Naravno, zgradi staroj blizu polja stoljeća dobro bi došla generalna obnova te uređenje okoliša, koji je hortikulturno zanimljiv i vrijedan, ali zapušten. Problem s ovim drugim je što Istarski domovi nisi vlasnici svega zemljišta oko zgrade, ali to je problem koji bi se u suradnji s Gradom mogao riješiti. Možda bi se za prvu ruku mogli oprati betonski dijelovi zgrade, onako kao potporni zid Ulice Alda Negrija. (Tekst i foto: Robi Selan, video: Roberto Matković)
