Ovo su priče istarskih rodilja: Moj prvi porod bio je Evina kazna
Dolazak malog M. promijenio je njegovu obitelj zauvijek. Iskustvo u Pulskom rodilištu njegova će mama uvijek pamtiti. Priču o prvom porodu u pulskom rodilištu prenosimo s portala rodilista.roda.hr.
"Dragi M., Tebi sam nekako ostala dužna priču s tvog poroda. Možda mi je ovoliko trebalo jer nikako nisam uspijevala posložiti kockice, a priču nisam htjela pisati s gorčinom u ustima ni sa knedlom u grlu. Jer, ti si moj život promijenio iz temelja. Promijenio si mene zauvijek. Pružio si mi čast da postanem mama jednom tako predivnom stvorenju. Tako milom, osjećajnom i prepunom topline, da ja ovakva kakva jesam uvijek iznova pazim da te što manje uneredim.
Kao što znaš i sam tvoj sam porod počela planirati čim sam saznala da si u meni. Ali, sve sam krenula nekako po propisima- pregledi, termini, vitamini... tako to biva kad nemaš iskustva ili ti pak fali malo više hrabrosti. Uglavnom, potrudila sam se o porodu saznati što više. Nisam se plašila tvoga dolaska ni u jednom trenutku. Htjela sam... i odlučila da ćeš na ovaj svijet doći na što prirodniji način. To je kod nas u Puli malo komplicirano, ali izvedivo jer su taman dobili stolčić o kojem sam puno razmišljala, te mi je on bio idealan izbor za porod. Mislim da je to bilo ključno za naš odlazak u Pulsko rodilište. Da nisu dobili stolčić mislim da bi definitivan izbor bio Rijeka.", piše čitateljica portala Rodilišta. Cijela priča ovdje.
Još jedno iskustvo iz pulskog rodilišta prenosimo u jednom dijelu, a cijelu priču nađite ovdje. "Subotu ujutro smo se kupali na Kamenjaku, kao i sve ljetne dane do tada. Svaki dan kad bi uranjala u more, pomislila sam da mi je to zadnji put to ljeto i da se trebam izguštati do kraja. Kad smo odlazili s plaže, okrenula sam se još jednom i pomislila da sam se baš mogla još jednom baciti. …Doma smo zujali uobičajeno, MM je pripremao ručak, Ema i ja smo se izležavale, čitale i odmarale.
Oko tri, kad smo sjeli ručati, bilo mi je blago muka i nisam bila gladna, što je iznimno čudno za mene. Pomislila sam kako bih se trebala prisiliti jesti jer će mi trebati energija … vrlo skoro nakon te misli, skužila sam da se osjećam osjetljivo i da me trbuh bolucka kao pred menstruaciju. Na wc-u sam si i potvrdila da se "nešto" sprema jer je na papiru ostao trag sluzavog, sukrvavog čepa (jupi! to nisam doživjela prvi put)", piše portal Rodilišta.
I treću priču prenosimo s tog portala u nastavku, a cijeli tekst pročitajte ovdje. "Cijeli sam život rasla u okolini u kojoj je porod bio bol, patnja, sve samo ne pozitivno iskustvo. Zato je tako prošao i moj prvi porod, kao moja vlastita žrtva djetetu, odrađena Evina kazna. Nisam znala za drugačije.
Ovoga puta je od početka krenulo ispravno. Prvo sam došla do knjige Ine May Guide to childbirth pa sam ni sama ne znam koliko puta pogledala Orgasmic birth (onaj sunčani porod na terasi bio bi moj izbor), iščitavala sve teme i tekstove vezane uz prirodni porod i tako polako mijenjala stav i gubila strah od poroda kao horora koji me očekivao, znajući da na većinu toga i sama mogu utjecati. Iako sam uz sve to imala i jako dobru podršku muža i dobre prijateljice, duboko u sebi bila sam još tužnija bojeći se da tako nešto nemam šanse doživjeti u bolnici, a hrabrosti za bilo kakvu drugu opciju nisam imala.", piše Rodilišta.
