Susjedi kluba Uljanik na rubu sloma: Buka iz rock kluba jača od zvuka jurećeg vlaka

Buka ima štetni učinak na ljudsko zdravlje. Buka štetna po zdravlje ljudi jest svaki zvuk koji prekoračuje propisane najviše dopuštene razine buke. Tako stoji u Zakonu o zaštiti od buke. No, ni taj zakon ni šest podzakonskih akata koji reguliraju to područje nisu dovoljni da zaštite žrtve buke u centru Pule – očajnike koji si, naročito ljeti, ne mogu priuštiti miran san. Evo samo malog dijela kalvarije koju svakodnevno prolaze stanari zgrada u blizini Rock kluba Uljanik, stoji u pismu koje su udruzi Zelena Istra uputili nezadovoljni susjedi kluba Uljanik, a koje u nastavku objavljujemo u cjelosti.

„U Puli se ovaj tjedan održava Croatia Bike Week. Iako su takva događanja unazad 10-ak godina, zbog zaštite Šijanske šume i negodovanja susjeda, premještena van grada, na Monumente, ove godine je centar Pule postao pogodna lokacija za organiziranje dijela tog događanja. U srijedu će u disco clubu Uljanik biti održan koncert na otvorenom. Stanari okolnih zgrada, među kojima su djeca, stari i bolesni, ponovno će sa žudnjom čekati 03:00 sata ujutro da se buka stiša i da bar malo pokušaju uhvatiti noćnog sna, da bi neispavani i nervozni ujutro otišli na svoja radna mjesta gdje su radne zadaće dužni savjesno obaviti. Potom ih čekaju i sve ostale dnevne obveze. No, to je samo jedna noć, jedan radni dan. Slijede četvrtak, petak i subota, tri noći nikakvog, lošeg ili nedovoljnog sna. I tu priča ne završava, nego tek počinje…

Klub Uljanik, poznat je po svojoj dugogodišnjoj tradiciji. Široj javnosti je manje poznata tradicija stanara okolnih zgrada koji se godinama obraćaju mjerodavnima u Gradu Puli i inspekcijskim službama zbog buke iz objekta i narušavanja mira od strane posjetitelja. Svima je, vjerujemo, poznato što se zbiva oko kluba Uljanik u kasnim noćnim i ranim jutarnjim satima: konzumiranje alkohola, često se radi o maloljetnicima, vika, uriniranje oko i unutar stambenih zgrada, oštećivanje imovine. Ne samo da gradska uprava u potpunosti ignorira naše probleme i prijave, već je klub nagrađen dobivanjem statusa disco cluba i radnim vremenom do 05:00 ujutro.

Osim toga. Gradsko vijeće Grada Pule je 11. srpnja 2008. godine donijelo Odluku o lokacijama i uvjetima za održavanje javnih skupova i manifestacija na području grada Pule pri održavanju kojih postoji mogućnost prekoračenja dopuštenih razina buke. Pored ostalih lokacija, na popisu se nalazi i Rock klub Uljanik. Tom Odlukom je na predviđenim lokacijama u vremenskom razdoblju od 1. lipnja do 30. rujna dozvoljena mogućnost prekoračenja dopuštenih razina buke do 95 db (osim Arene) i to do 03:00 sata ujutro.

Inače, Pravilnikom o najvišim dopuštenim razinama buke u sredini u kojoj ljudi rade i borave propisano je da najviša razina buke na otvorenom prostoru u zoni mješovite, pretežito stambene namjene iznosi za dan 55 dB, a za noć 45 dB. Radi usporedbe, šapat ima razinu zvuka od 20 decibela, običan govor 40 decibela, televizor 55, a vlak u prolazu 95 decibela. Odlukom Gradskog vijeća Grada Pule da se učestalo dopušta razina buke od 95 decibela, naš je život pretvoren u pakao. Naravno, buku nitko ne mjeri, a poznato je da rock koncerti dosežu buku od 110 do 120 decibela, dok prag bola iznosi 130-140 decibela.

Pozivajući se na navedenu Odluku i njome dopušteno moguće prekoračenje buke, već četiri godine disco club Uljanik u vremenu od 01. lipnja do 30. rujna redovito četvrtkom, petkom i subotom na terasi reproducira muziku ili se izvodi glazba uživo. Prekoračenje dopuštenih razina buke predviđeno Odlukom nije mogućnost nego pravilo, tako da je stanarima okolnih zgrada značajno narušena kvaliteta života i zdravlje.

Na peticiju građana upućenu gradskom poglavarstvu kao i na zahtjev za preispitivanjem zakonitosti Odluke upućene Uredu državne uprave u Istarskoj županiji, nikad nije stigao odgovor. Potpuno bezuspješno je bilo i obraćanje ostalim službama. Nadležni državni inspektorat izvršio je nadzor u dane kad objekt uopće ne radi, te je utvrdio da nema nikakvih nepravilnosti.

Ponovnim nadzorom utvrdili su da ugostitelj povremeno organizira koncerte i javna okupljanja na otvorenom prostoru, sukladno gradskoj Odluci. “Povremeno” znači redovito tri dana tjedno i upravo ona tri dana tjedno kad je utvrđeno radno vrijeme objekta. Odredbom čl. 21. Pravilnika o razvrstavanju i minimalnim uvjetima ugostiteljske djelatnosti iz skupine barovi, catering objekti i objekti jednostavnih usluga propisano propisano je da disco club može povremeno imati i živu glazbu (koncert), a odredbom čl. 8. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti propisano da objekti koji ispunjavaju uvjete za rad noću mogu raditi od 21,00 do 06,00 sati samo u zatvorenim prostorima.

Kako bi se izbjeglo poštivanje tog propisa, redovita glazba na terasi i koncerti nazvani su “manifestacijama i javnim skupovima”, koji se pod tim drugim imenom smiju održavati na otvorenom. Također je potpuno nejasno koji je status te terase nakon 03,00 sata, odnosno nakon prestanka manifestacije. Prema Zakonu o ugostiteljskoj djelatnosti, ugostitelj je dužan onemogućiti iznošenje pića radi konzumacije izvan zatvorenih prostora objekta koji ispunjava uvjete za rad noću. Iako u slučaju disco club Uljanik posjetitelji godinama tijekom cijele godine na terasi konzumiraju pića do kraja radnog vremena, tj. do 5 ujutro, nadležni državni inspektorat niti jednom nije utvrdio takav prekršaj. Sanitarna inspekcija, unatoč višekratnom ukazivanju na problem buke za vrijeme tih navodnih manifestacija, nije niti jednom prilikom u okolnim stanovima izvršila mjerenje buke.

Nadležna sanitarna inspekcija samo konstatira da se radi o odobrenim javnim okupljanjima i manifestacijama s dozvoljenim prekoračenjem dopuštene razine buke i iz tog razloga uopće i ne nalaže mjerenje buke. Sanitarna inspekcija, kao služba Ministarstva zdravlja koja treba brinuti o zdravlju ljudi, nije učinila ništa da se ispoštuje odredba čl. 4. Zakona o zaštiti od buke kojom je propisano da su tijela državne uprave, jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave te pravne i fizičke osobe koje obavljaju registriranu djelatnost dužni provesti mjere zaštite od buke, niti da se itko kazni za nepoštivanje te odredbe.

Sanitarnoj inspekciji smo naglasili da se radi o događajima koja se odvijaju četiri mjeseca godišnje, redovno tri dana tjedno. Ne samo da je to češće nego na ostalim lokacijama u Gradu Puli, nego je jedina manifestacija koja redovno traje do 03:00 sata i na kojoj je jačina reproduciranja glazbe najveća između 24:00 i 03:00 sata. Stanari zgrada oko disco cluba Uljanik su u svojim stanovima izloženi buci koja premašuje najviše dopuštene razine i u zatvorenim boravišnim prostorima i to upravo noću. To nesumnjivo ima štetan učinak po zdravlje ljudi – izloženost buci uzrokuje nesanicu, kroničan umor i neuroze te pogoršava postojeće zdravstvene tegobe i štetno djeluje na živčani, krvožilni, probavni i hormonski sustav. Kod osoba izloženih buci razvija se kronični umor i bukom izazvane neuroze. Zakon je definirao i posebnu kategoriju “stanovništvo posebno osjetljivo na buku”, no izgleda da u Gradu Puli i Sanitarnoj inspekciji nisu nikad za to čuli.

Tko i temeljem čega ima pravo onemogućavati građane da normalno koriste svoj dom, da su uskraćeni za noćni mir i odmor te da im se narušava zdravlje? O kakvim se to “višim” interesima radi? Često se poziva na dugogodišnju tradiciju postojanja kluba. Pri tome se zanemaruju da je „nekad“ klub zatvarao u vrijeme u koje sad, zapravo, počinje s radom te da „nekad“ tada postojeća aparatura nije bila u mogućnosti emitirati toliku razinu buke.

Također zanemaruje se da je „nekad“ klub bio društveno vlasništvo, a sad je u najmu privatnika radi obavljanja ugostiteljske djelatnosti i stjecanja profita. Nadalje, navodi se interes turizma. Kakve veze imaju turizam i buka do 5 ujutro? Ili kultura i buka?

Manifestacije namijenjene toj populaciji i te razine buke moraju se izmjestiti van grada, kao što su to, na primjer, festivali Outlook, Seasplash, Future Nature i mnogi drugi, koji se događaju na nenaseljenim Monumentima i na tvrđavi Punta Cristo.

Imaju li građani prava i postoji li služba koja će im omogućiti da u svom domu imaju zakonom zagarantirano pravo na mir i Ustavom zagaranitarno pravo na zdrav život? Direktorica Turističke zajednice Pule Sanja Cinkopan Korotaj je prije dvije godine dala alternativu : “Ako im je bučno, mogu prodati stan“, pri tome je zaboravila da je na velikom tržištu neprodanih nekretnina vrijednost stana bitno smanjenja zbog mane koja je upravo proistekla iz naprijed navedene gradske Odluke. Veliki broj građana, otplaćujući velike rate kredita za stan kupljen dok nije imao takvu manu jedva preživljava od mjeseca do mjeseca, nema ušteđevinu kojom bi podmirili sve troškove novog kredita, ako uopće zbog godina života i primanja mogu više biti kreditno sposobni. Ili je alternativa prodati stan i dignuti šatore ispred gradske vijećnice i Turističke zajednice Pula. Ili bi se možda gospođa Cinkopan Korotaj iz mirnog kvarta u kojem živi željela preseliti u centar i kupiti neki od stanova pored Uljanika, stanove koji su građani kupili prije donošenja ove skandalozne gradske Odluke“, stoji u otvorenom pismu nezadovoljnih stanara.