Miroslav Skoko: U Rovinju Albanci mitom dolaze do poslovnih prostora, a na uštrb branitelja

„Udruga hrvatskih branitelja Zavjet za Istarsku županiju želi iskazati svoje nezadovoljstvo ignorantskim tretmanom lokalne samouprave u Istri prema braniteljima uopće, a napose prema članovima naše Udruge. Držimo kako je, u kontek­stu sve težih gospodarskih i socijalnih prilika u Hrvatskoj, nedopustivo protežiranje stranih državljana ili nacio­nalnih manjina u politici, konkretno, dodjela poslovnih prostora u ljetnim mjesecima (štandova, npr.) naspram domicilnom pučanstvu. Što je najgore to se ne čini zbog tzv. „pozitivne diskriminacije“ već zbog korupcije. Naše informacije govore da se to događa pretežito u gradovima i općinama zapadne obale Istre. Od Pule do Umaga hrvatski bran­itelji, ako uopće, dobivaju najneatraktivnije pozicije gdje je sukladno tomu i promet najmanji“, stoji u priopćenju Miroslava Skoka, predsjednika Udruge Zavjet za Istarsku županiju.

Kao konkretni primjer Skoko navodi slučaj Rovinja. U tom gradu, ističe, o svemu što je povezano s najmom i novcem odlučuje osobno gradonačelnik Sponza s nekolicinom s njim interesno povezanih suradnika. „Imamo pouzdane informacije da onaj tko ne plati „ispod stola“ nema nikakvih izgleda dobiti solidnu poziciju za štand. Kako hrvatski branitelji ne raspolažu s „crnim novcem“ njihovi su izgledi nikakvi jer to je jedini stvarni kriterij koji se u praksi primjenjuje. U Rovinju dominantnu poziciju u toj vrsti trgovine imaju Albanci. Baš kao i u gastronomiji gdje na najprometnijim i najfrekventnijim mjestima u gradu drže svoje ugostiteljske objekte. Tako na rovinjskoj rivi, od marine do fontane, nema niti jednog ugostiteljskog objekta koji nije u njihovim rukama. Nitko nas ne može uvjeriti kako su oni došli u njihovo vlasništvo s novcem koji su zaradili u Tetovu, Prištini ili Đakovici“, kaže Skoko.

Ističe kako već i vrapci na grani znaju da dobar dio njih kod nas u Istri ubacuje „prljav novac“ od trgovine narkoticima, oružjem i prostitucije u gospodarske tijekove bez da ih itko pita za podrijetlo istog. „Kako će ih i tko pitati ih kada su podmitili sve – od gradskih službenika do raznoraznih inspektora koji ih u velikom luku zaobilaze, a da bi ipak zbog statistike i državne blagajne nešto odradili oni kažnjavaju uglavnom domaće ugostitelje. Albanski ugostitelji zapošljavaju gotovo do jednog samo svoje sunarodnjake. Mnoge i na crno. Stvaraju ružnu sliku i svojim ponašanjem kada primjerice doslovce povlače goste za ruku nastojeći ih uvući u svoje lokale. Mnogi strani gosti se čude takvom ponašanju, poglavito oni iz zemalja u kojima su redoviti gosti tamošnjih hrvatskih restorana. Tek kada im se ob­jasni kako dotični nisu uopće Hrvati već Albanci, slično kao što su kod njih Turci ili Arapi, onda shvate našu stvar­nost“, naglasio je predsjednik istarskog Zavjeta, unaprijed se ispričavajući onim albanskim ugostiteljima koji se tako ne ponašaju jer i takvih, veli, dakako ima, ali činjenica je da ih većina upravo na taj način radi i postupa. Slično je i u Medulinu, Poreču...

Skoko  upozorava državna i gradska, lokalna tijela, da bi takvoj, kako kaže kriminalnoj politici, trebao definitivno doći kraj te da trebaju s jedne strane pokazati znatno više socijalne osjetljivosti prema vlastitim građanima, a u isto vrijeme bi se morali pridržavati zakonskih odredbi i propisa te uvesti najstroži nadzor porijekla novca naših al­banskih sugrađana. „Nedopustivo je da Istra i dalje bude „legalna“ praonica ogromnog novca albanskoj mafiji, a da domaće stanovništvo sve više tone u siromaštvo! Treba najstrože kazniti korupciju bez koje se sve to ne bi ni moglo događati. Teška i dugotrajna gospodarska kriza pojačava nervozu u redovima braniteljske populacije o čemu bi odgov­orni u državi trebali ozbiljno povesti računa“, zaključuje Miroslav Skoko, predsjednik  Udrugu Zavjet za Istarsku županiju.