Kako su se Istrani klanjali na Poklonu
Po udaljenosti bliskim stanovnicima Istre hodočašće na Trsat ipak ima posebnu dimenziju: u ljetnim su mjesecima obično dolazili pješice preko Učke, no između dva svjetska rata – kada je Istra bila pod vlašću Italije – vjernicima je bilo onemogućeno normalno hodočašćenje na Trsat. Nakon raspada Austro-Ugarske i uspostavljanja granice na Rječini tradicionalni hodočasnički put vjernika iz Istre do Marijina svetišta preko planine Učke bio je »zatvoren« 25 godina i mnogi su vjernici tek s prijevoja Poklona pozdravljali Majku Božju Trsatsku, piše Glas Koncila.
Još su uvijek u mnogim mjestima Istre živa sjećanja na te dane, a postoje i svjedoci koji se sjećaju hodočašćenja preko Poklona i mjesta s kojega se vidjela Rijeka te je bila zadnja postaja odakle vjernici dalje nisu smjeli ići. Priče i osobna svjedočanstava o tradiciji štovanja Majke Božje Trsatske istarskih vjernika skupila je dr. Jelka Radauš Ribarić koja u jednom svojem članku piše: »Kult Majke Božje Trsatske bio je duboko urastao u vjerničko osjećanje istarskoga puka. Granica između Jugoslavije i Italije većini je Istrana nakon 1920. godine to zavjetno mjesto učinila nedostupnim, što ih je ranjavalo u dno duše. Prvih su godina talijanske vlasti još znale dopustiti da pojedinci bez mnogo formalnosti prelaze granicu kako bi izvršili tradicionalan posjet Gospi na Trsatu. Uspostavom fašističke vlasti prelazak je bio jako otežan, iako su se i tada nekima izdavale jednodnevne propusnice.« donosi Glas Koncila.
Cijeli tekst ovdje.
