Na Brijunima Šerbedžija za 3,5 milijuna kuna svira rekvijem hrvatskoj kulturi

Poznati francuski estetičar, dramaturg i redatelj, profesor na pariškom sveučilištu Nanterre Paris X Michel Nebenzahl dao je prije tri mjeseca tijekom boravka u Hrvatskoj poraznu i zabrinjavajuću konstataciju o zanimanju Hrvata za kulturu: "Ovdje ljudi nisu intelektualno niti umjetnički motivirani". Nebenzahl se svesrdno trudio zadnjih godina svojim kulturnim programima svratiti pozornost na probleme suvremene Europe kao što su konzumerstvo, netrepeljivost prema stranim useljenicima, inovjercima, posebice prema Ciganima, pokušavši provući ove tabuizirane teme kroz alternativne forme teatra, piše Dnevno.hr.

Slično kao i njemački konceptualist Joseph Beuys, Nebenzahl također zastupa mišljenje da je svaki čovjek umjetnik i da ima moralnu obvezu razviti i ostvariti svoju umjetničku kreativnost. Da je hrvatsko kazalište doista "na infuziji" upozorili su također moji doktorandi performansom prije tri godine tijekom neuspjele inicijative da se trg najvećeg hrvatskog diktatora i zločinca u Zagrebu, famozni TMT, preimenuje u Trg konzuma, a Hrvatsko narodno kazalište pretvori u veliki supermarket koji će raditi non-stop.

Nevidljiva recesija duha očito je još dublje zahvatila hrvatsko društvo od zabrinjavajuće gospodarske recesije koju svi osjećamo na vlastitoj koži, a o kojoj naši nesposobni političari trube na sva zvona.

Usporedimo li primjerice kulturne sadržaje po jadranskim gradovima s onim što se događalo prije desetak i više godina, ostat ćemo zaprepašteni siromaštvom ponuda. Ako izuzmemo Dubrovačke ljetne igre kao raritetni kulturni relikt, možemo sa zabrinutošću konstatirati da je riječ o šokantnoj praznini koju popunjavaju pseudoerotski trivijalni sadržaji poput Zrća i sličnih postturističkih egzibicionističkih marifetluka. To sve detaljno proživljava i osjeća na svojoj koži dobrodušni Zoki Milanoviću bivšoj Bakarićevoj vili jer je prinuđen slušatinepodnošljivu techno glazbu što dolazi iz diskača Hula-Hula i Carpe diem.

Da bi šef hrvatske Vlade mogao mirno spavati, murija, koja očito nije hvarska, u jeku turističke sezone uvodi stegovne mjere po hvarskim kafićima s ograničenim radnim vremenom. Kad je već recesija, neka je osjete i kafići. Milanović očito nema baš veliki rekreativni izbor: može otići u hvarsku katedralu na misu ili u Franjevački samostan po tristoti put pogledati Peru Kvrgića i «Stilske vježbe» ili na cjelonoćno tulumarenje u obližnji Hula-Hula.

Predsjednik Josipović je jamačno u daleko povoljnijem položaju od Predsjednika Vlade. Nakon što se obrušio na čelnika Srba u Hrvatskoj Milorada Pupovca da ovaj uporno tjera svoj "etnobiznis", pobrinuo se da mu na Brijunima ne bude dosadno pa je pozvao Radu Šerbedžiju i njegove trabante da ga intelektualno zabavljaju i kulturno rekreiraju. Razumljivo je da se hrvatski glumački Odisej uvijek vraća svojoj Itaci (Brijunima). Lepi Rade je navodno od ministrice kulture dobio tri i pol milijuna kuna za svoje privatno kazalište "Ulysses Brijuni" pa sad ima priliku, kafkijanski rečeno, poput Odiseja diviti se okolnim sirenama koje šute dok on pjeva. Pozvan je i Vlatko Stefanovski da malo zasvira kad gospodi dosadi slušati Šerbedžijin pjev i muk sirena.

Čitam u Sportskim novostima da je genijalni ironičar Zoran Gobac, tata-mata rukometa, obećao da će voditi Golužu i rukometnu ekipu na bijunsku premijeru Shakespearova "Kralja Leara" sa Šerbedžijom u glavnoj ulozi. Iako bi športski novinari Goluži radije preporučili Nušićeva „Pokojnika“, pametni Gobac preferira shakespearovsku logiku za svoga izbornika: „biti ili ne biti“, ovisit će o rezultatima. Možda na Brijune navrati poslije glamuroznog vjenčanja i Angie Jolie? Nikad se ne zna. Svakako, dobro bi bilo da se na Šerbedžijinoj premijeri pojavi i novoustoličeni izbornik Igor Štimac nakon nogometnoga debakla na početku mandata.

Arogantni HTV-ov bivši komentator očito neće uteći tragičnoj ironiji koja ga čeka u predstojećem kvalifikacijskom ciklusu poput Edipove sudbine u grčkim tragedijama. Nakon svega u nedoumici sam jedino kako interpretirati Gobčevu izjavu da je gospodin Jovanović, ministar znanosti & cetera "pošten čovjek". Kad ni u što više ne vjerujemo, trebali bismo barem vjerovati Šerbedžiji kad kaže da njegov "jet set-theater" ne predstavlja nikakvu "jugonostalgiju". Naravno da ne predstavlja. Lova je tu, ljudi se spontano okupljaju iz svih krajeva "svijeta", a svijet je, kao što je već jednom lijepo rekao Husserl, ipak "životni svijet" kulture kojoj pripadamo. Da ovaj neobični brijunski "jet set-theater" ima love kao pijeska na plaži treba zahvaliti i nekadašnjem skojevcu Dušku Ljuštini, Bandićevu dugogodišnjem pročelniku za kulturu, koji je, kako se "lično" izrazio Šerbedžija, svojedobno kao skojevac radio u ilegali, pa i danas "ilegalno financira svoje projekte" u sklopu teatra "Ulysses". Naravno da tu nema sukoba interesa jer on vlada samo u novinama i portalima u pogledu izvješća o brijunskoj kulturnoj ikonografiji i raskalašenoj jugonostalgiji na Zrću, piše Dnevno.hr.

Na Brijunima se svira rekvijem hrvatskoj kulturi. Još samo fali Bregovićev famozni orkestar za vjenčanja i pogrebe. Karamarkova ministrica kulture iz sjene, Anja Šovagović ima jedinstvenu priliku na ovoj paklenoj vrućini, "iz sjene" izraziti građanima RH svoju duboku sućut.