Hoće li i u što Cernogoraz pucati ako država uvede porez i na njegovu pušku?

Zlatnom olimpijcu Giovanniju Cernogorzu treba skinuti kapu ne samo zbog postignutog uspjeha, nego i zbog cjelokupnog truda i rada, kako njegovog, tako njegove obitelji. Gledajući tog pomalo umornog i naizgled, velikom slavom zbunjenog zlatnog olimpijca, prisjetih se kako je za jesen ove godine Vlada najavila još jedan u nizu poreza kojim će se, ako se uvede, dodatno osiromašiti hrvatske građane. Radi se upravo o porezu na lovačko oružje. Ne znam u koju kategoriju spada puška našeg zlatnog olimpijca, ali će i ona, ako ne na jesen, prije ili kasnije zasigurno pasti pod neki porez.

"U Hrvatskoj je danas registrirano više od 300 tisuća komada vatrenog oružja. Mnogi od njih u rukama su hrvatskih branitelja, koji oružje često čuvaju kao trofej iz Domovinskog rata", izjavio je nedavno Damir Kajin, na konferenciji za novinare i naglasio kako porezima deremo sirotinju, a kako se oni drugi i dalje bogate.

"Nema potrebe oporezovati lovačko oružje od kojeg bi se prikupilo 50 milijuna kuna", dodao je Kajin. Ali zašto se krenulo na naoružanu sirotinju? Možda novac i nije pravi cilj oporezivanja lovačkog oružja, priča je možda ipak drugačija, puno ozbiljnije i dublje prirode.

Osim što će značiti udar po džepu vlasnika oružja, ovaj će porez imati i mnogo opasnije posljedice, smatra Ante Gugo, novinar, publicist i zaljubljenik u lov. Je li porez na oružje zapravo jedan od načina da se razoruža hrvatski narod? Pučki rečeno, skinuli su nam gaće, sad će nam još vezati ruke.

Svi šute, samo najhrabriji pucaju sebi u glavu

"Zašto se svi toliko bojimo? Ugasilo Forum, najbolji tjednik u Hrvatskoj. Novinari šute. Učiteljima se smanjuju plaće, šute. Stotine tisuća nezaposlenih, gladnih i očajnih čami doma i… šuti. Samo najhrabriji pucaju sebi u glavu", napisala je Vedrana Rudan komentirajući situaciju u Hrvatskoj u kojoj svi šute i trpe sretni što će ipak dobiti koju tisuću za proživjeti od prvog do prvog u mjesecu. I uistinu jest tako. Budi sretan ako imaš posao, kažu, jer mnogi danas nemaju posla.

Prva istraživanja psiholoških posljedica nezaposlenosti provedena su 30-ih godina prošlog stoljeća, a ona su, kao i sva slijedeća na tu temu pokazala da su anksioznost, depresija, nezadovoljstvo životom, napetost, sniženo samopoštovanje, osjećaj beznađa izraženiji kod nezaposlenih osoba u odnosu na zaposlene. Činjenica je i da povećanjem nezaposlenosti raste i broj suicida. Možda bi nezaposleni trebali platiti poslodavcu samo da im da posao, eto, iz zdravstvenih razloga.

Dobro je biti dobar s Giovannijem

Hoće li se netko već jednom pobuniti? Možda i hoće, ali ćemo do tada već bili gologuzi i vezanih ruku.  U međuvremenu je zlatni olimpijac hvaljen, nagrađivan, do te mjere da je čak i sam župan Jakovčić prekinuo bolovanje-odmor da mu čestita i donese 20 tisuća kuna. Ipak, mudro je biti dobar s Giovannijem, jer možda on jednog dana ostane jedini Istrijan s puškom u ruci, i svakako je korisno biti njegov prijatelj. Predlažem stoga da svi mi redom sakupimo po nešto tisuća kuna i odnesimo Giovanniju, za prijateljstvo, zlu ne trebalo. (Darko Tumpić)