Pazinsko stanje uma: A ma... Muči nu! Da ne bi ča grdo susedi rekli
"Nažalost da,Pazin nesuđeno središte županije nam je rupa (bez dna), i dok se primjerice oko nekih pulskih ili labinskih tema tu razvije rasprava, više ili manje žustra ,za pazinske teme nitko da bi riječi napisao. Čak i kad se nedavno pisalo o posrnuloj pazinskoj privredi i najnovijim događanjima oko Purisa, to nitko ozbiljno nije prokomentirao. Jedino su tamo živuća istrijanska goveda, slugani i podrepaši malo žustrije komentirali, ustvari pozdravljali i davali podršku svom nagrađenom lokalnom poštaru u temi kasnije, jer to je ta sreća "realnog života" na potezu od Pićna do Baderne, a ove crnije teme koje Tumpić u rupetini od središta Županije iščačka i zatim da u javnost ovim putem, te ljude tamo baš i ne zanima..", komentirao je čitatelj našeg portala pod nadimkom Kiko ispod članka "Pazin je ljeti rupa bez noćnog života".
Možda je ovaj komentar zapravo nepotrebno dodatno obrazlagati, jer je dijagnoza postavljena, no ipak, možda je potrebno razraditi određenu teoriju kako se ovaj "poremećaj nekomentiranja" ne bi krivo protumačio i kako bi Kiko ipak dobio zasluženu medijsku pozornost. Kiko je, nažalost, u pravu u svojoj tvrdnji kako se oko članaka koje se odnose na Pazinštinu rijetko razvije žustrija rasprava, za razliku od nekih pulskih ili labinskih tema, koje u pravilu uvijek dobiju komentare od kojih je neke pravo zadovoljstvo pročitati.
Pazinjani bi jebali, a da im ne uđe
Raspravu o mogućoj krivici samog novinara ostavlja se komentatorima i čitateljima. S druge strane broj čitatelja i ostali statistički podaci ne mogu biti razlog manjem komentiranju. Neke druge moguće razloge moglo bi se tražiti u nedogled, no potražit ćemo ih kroz nekoliko simptoma.
Zapovijed "muči", simptom je druge vrste, odnosno, odgojna metoda koju su roditelji upotrebljavali kako bi djecu doveli u isto stanje poput svog, ta se odgojna metoda prenosi s koljena na koljeno i zauzima veoma važnu ulogu u odgoju djece s Pazinštine. Ta metoda je dovela do toga da se mladi Pazinjani boje izraziti ikakav komentar ili sud, iz straha i poštovanja prema svojim roditeljima, starijima, susjedima, a isto tako iz straha da ne bi nešto krivo izrekli i tako stradali.
Uz još nekoliko varijanti simptoma, možda je bitno još spomenuti rečenicu "Da ne bi ča grdo susedi rekli". Rečenica je to koja zaustavlja svaku moguću reakciju, jer je sud susjeda važniji od ikakvog drugog nadležnog suda. Ako susjedi kažu da si "pravi", sve drugo je nebitno. Jedino što je još potrebno je "vajka pozdravit" jer je to jedno od važnijih obilježja "pravega čovika". Jednom otvoren dosje kod susjeda pratit će osobu kroz cijeli život, stoga se ne preporuča kvariti mišljenje susjeda i izazivati moguće sumnje ikakvim nesmotrenim komentarima ili pretjeranom reakcijom izlaziti iz okvira "pravega".
Ovako pazinsko stanje uma, odnosno svojevrsna "komentatorska fjaka" i nezainteresiranost mogla bi biti zanimljiva tema istraživanja za nekog sociologa ili psihologa, koju bi možda trebalo povezati s još nekim sferama današnjeg života, pa i prošlosti Pazinštine. Za sada ipak ostaje samo novinarski tekst stvoren u nadi da će potaknuti bar jedan žustriji komentar. Jer po svemu sudeći, Pazinjani bi jebali, a da im ne uđe, a to baš tako ne ide. (Darko Tumpić)
