Jakovčić priznao sukob s Kajinom: Je li to kraj političke karijere nekada popularnog Buzećana?

U 22 godine IDS-a u sjeni izbornih pobjeda i ponekog poraza ostat će zabilježeno i nekoliko stranačkih disidenata. Njima je svima zajedničko da su u IDS-u prošli trnovit put od heroja do otpadnika. Najprije je iz stranke 1994. godine izbačen Ivan Herak, a potom se 1996. godine, u jednom od najvećih pokušaja destabilizacije IDS-a, sa strankom razišao tadašnji župan Luciano Delbianco.

Manje spektakularan bio je odlazak osnivača stranke Ivana Paulette početkom 1998. godine (iako on službeno nikada nije izašao iz stranke, već se distancirao od ostalog članstva), a vrlo gusto bilo je krajem 2001. i početkom 2002. godine kada je stranci drugi put ozbiljno zaprijetio raskol. Na suprotnoj strani od Jakovčićeve tada se ponovo našao jedan župan, Stevo Žufić, koji je preko Marina Fola pokušao preuzeti vlast u stranci.

Posljednji IDS-ov veliki disident bio je bivši saborski zastupnik Dino Debeljuh. On je na prošlim lokalnim izborima čak bio Jakovčićev protukandidat za župana (iako je navodno jedini smisao njegove kandidature bilo oduzimanje glasova Jakovčiću u korist jednog drugog, puno jačeg kandidata za župana).

Najnoviji IDS-ov disident mogao bi postati jedan od zaštitnih znakova ove stranke – Damir Kajin. Ono što su svi već mjesecima znali, a to je da se Damir Kajin potpuno razišao sa vrhom stranke, sada je i službeno potvrđeno. Ivan Jakovčić je u izjavi za Glas Istre otvoreno priznao da „se on i Damir više ne razumiju“.

„Vrijeme je da objavim javnosti da se ja i Damir ne razmijemo, ne zbog toga što je uzeo privilegiranu saborsku penziju, nego zbog toga što je umislio da će postati predsjednik Republike Hrvatske. Od tih dana, kada je sve nas uvjeravao da će postati predsjednik, shvatio sam da ne mogu više odgovorno i ozbiljno računati na njegove izjave i političke poteze“, rekao je Jakovčić i javnosti nedvosmileno poručio – Kajin je prolupao!

Povod Jakovčićevoj reakciji bio je komentar Damira Kajina na objavu rezultata testiranja protiv droga, koju je s javnosti podijelio pulski gradonačelnik Boris Miletić. Naime, Kajin je ponovno pozvao Jakovčića da i on obavi testiranje.

Sukob između Jakovčića i Kajina ovime je postao najbizarniji od svih dosadašnjih sukoba u povijesti IDS-a. Naime, ranije su se IDS-ovi čelnici međusobno optuživali da koketiraju s HDZ-om, da su nešto jamili ili da nedemokratski vladaju strankom, ali još nikada nitko nikoga nije optužio da je narkoman ili da je prolupao.

No, kao i puno puta prije i ovog će puta pobjedu izvojevati Jakovčić, ali ne zato što predsjednik stranke iza sebe ima sav mogući stranački inženjering, već zbog toga što Kajin više ne uživa potporu ni među običnim članovima stranke. To se moglo jasno osjetiti na Saboru stranke 14. veljače u Poreču, nekoliko tjedana nakon Kajinovog jednodnevnog umirovljenja. Članovi stranke prema njemu su se odnosili prilično hladno ili bolje reći – razočarano.

No, ljubav između stranke i Kajina definitivno je pukla u aferi Martina Duras Pauletić, gdje se Kajin udružio s notornim Brunom Langerom i preko Borisa Miletića se nastavio obračunavati s Jakovčićem. Nakon što se pokazalo da je Miletić u cijeloj aferi zapravo bio žrtva, Kajin umjesto da se pokrije ušima i neko vrijeme pritaji, i dalje nastavlja prozivati Jakovčića zbog droge, čime je naprosto otvorio put prema svom izlasku iz IDS-a. Naime, teško je vjerovati da među IDS-ovim članovima više može dobiti ikakvu podršku, pa je izlazak iz stranke jedini način da i dalje ostane u političkom životu.

No, pitanje je koliko njegova retorika iz početka 90-ih danas ima podršku među biračima. Uostalom, iz novije političke povijesti znamo da stranački disidenti nikada nisu dobro prolazili na izborima. Stoga je za pretpostaviti da će politička karijera Damira Kajina trajati do isteka njegovog saborskog mandata, krajem 2015. godine. Nakon toga otići će u svoju zasluženu privilegiranu mirovinu. (Eleonora Vlačić)