Koji je pravi, istarski ili belgijski najmanji grad na svijetu?
Na ulasku u Hum, najmanji grad na svijetu, pokraj stare škole telefonska je govornica i gradska oglasna ploča. Na njoj plakat koji poziva na seriju predavanja u Narodnom domu u Buzetu.
Teme predavanja su najveće svjetske zagonetke: jedan dan o podrijetlu života, drugi dan o podrijetlu čovjeka, treći o misterijima Isusa Krista… Ali možda bi popisu trebalo dodati još jednu zagonetku: koji je, zapravo, najmanji grad na svijetu?
Jer, odvezete li se iz Huma do Pule, sjednete na avion za briselski južni aerodrom Charleroi, ondje presjednete u auto i za jedan sat vožnje opet ćete završiti u mjestu koje nosi titulu – najmanji grad na svijetu. Zove se Durbuy i od te titule zarađuje bolje nego hrvatski Hum, piše Večernji list.
Pripojena im okolna sela
Posjetili smo i jedan i drugi, razgovarali sa stanovnicima i turistima te pokušali riješiti tu zagonetku. Koji je od ova dva zaista najmanji grad na svijetu?
– Kad vam kažem, Durbuy je najmanji grad na svijetu – govori stanovnik tog belgijskog gradića Jacques Remy nakon što ga pitamo je li ta krilatica, koju vidimo posvuda po Durbuyu, samo zgodan štos ili istina. Ali kad mu pokazujemo članak s Wikipedije, u kojemu piše da je Hum u Hrvatskoj najmanji grad na svijetu po Guinnessovoj knjizi rekorda, Jacques dopušta da je tako.
Pozivajući se na podatak s Wikipedije, i mnogi drugi članci na internetu spominju Hum kao najmanji grad na svijetu prema Guinnessovoj knjizi rekorda. Ali svi koji o tome pišu na internetu očito nikad nisu sjedili u kući Franka Blagonića u Humu, gdje mi upravo sjedimo i slušamo kako Wikipedia laže.
Vreva na ulicama
– Ne, to nije točno, nismo upisani u Guinnessovu knjigu rekorda. Hum nije nikad prijavljen Guinnessu. Ali mi jesmo najmanji, koliko ja znam. Šta kažete, Durbuy u Belgiji? Koliko taj ima stanovnika – pita Franko, član Udruge Hum i jedan od ukupno 24 stanovnika grada.
Prenosimo mu što nam je dan ranije u Durbuyu rekao gospodin Remy: šezdesetak stalno nastanjenih baš u gradu Durbuyu, ako ne računamo otprilike osam tisuća ostalih koji žive u cijeloj općini Durbuy. Jasno je da je Hum manji, ali kako se onda ti Belgijanci usuđuju nazivati svoj grad najmanjim na svijetu?
– Ha, hvalili su se i Francuzi. Šetali su jedan dan Humom i kažu nam: i mi u Francuskoj imamo najmanji grad na svijetu. Pa dobro, pitam ih, koliko ima stanovnika? Kažu, nekoliko tisuća. E, onda vidite i sami koji je manji… – kaže Franko Blagonić.
Zaista, dok Durbuy površinom i brojem stanovnika jest mali grad, vreva turista je takva da vam se čini kao da se nalazite u nekom povijesnom, turistički atraktivnom kvartu bilo kojeg velikoga grada. Hoteli s wellness centrima, restorani s dnevnim menijima, sve je u Durbuyu puno više turistički nego u Humu. Grad je lijep, ali je i tipična zamka za turiste.
Vrijeme je stalo na 2.30
U Humu čovjek ima osjećaj da je zaista u nekom mikrokozmosu koji se, opet, može nazvati gradom jer ima sve najvažnije atribute grada. Dok razgovaramo s Frankom Blagonićem, a u kuhinji se dovršava i uskoro poslužuje ručak, kroz otvorena vrata proviruje neki turist s malom videokamerom oko vrata. Traži ključ.
Franko uzima sa stola privjesak s likom Majke Božje, na kojem visi nekoliko ključeva, i pruža ga turistu. Moj zbunjeni pogled traži objašnjenje, a Franko nepitan daje odgovor:
– Moja majka čisti crkvu pa ključ stoji kod nas. Turisti koji žele vidjeti oltar, svrate ovdje po ključ. Poruka o tome gdje se ključ nalazi napisana je na ulaznim vratima crkve...
Kazaljke sata na tornju crkve zaustavile su se prije tridesetak godina. Vrijeme je stalo na dva i trideset. U Humu postoji jedna konoba i dvije-tri trgovine sa suvenirima, delicijama i rakijom.
Trgovina s namirnicama postojala je do kraja osamdesetih. Nekad davno u gradu je bio i šnajder, sjeća se Frankova majka Nerina Blagonić (rođena Grabar, prezime koje je dugo u Humu). Kad je šnajder zatvorio, pitamo.
– Ne znam, bila sam mlada. Kad sam u školu hodila – odgovara gospođa Nerina, rođena 1933. godine. Do Drugog svjetskog rata bile su tri škole u gradu.
Obitelji su imale po osmero do petnaestero djece, kažu nam Humljani. Sad nema nijedne škole. Posljednja je zatvorena 1980. godine. Djeca idu u školu u Roču, a u srednju u Buzet ili Pazin.
Najmlađi stanovnik Huma zove se Karlo Božić. Uskoro će navršiti četiri godine. Prije njega posljednja beba u Humu rođena je 1985. S razmakom od 23 godine između dva posljednja rođenja, jasno je da život u Humu teče vrlo sporo.
Život u Durbuyu teče – nešto brže.Puno više turista nego u Hum dolazi u taj belgijski “najmanji grad na svijetu”. Turisti dolaze iz obližnjeg Luksemburga, Njemačke, Francuske, ali i iz dalekih zemalja.– U travnju i svibnju dolazi nam puno Japanaca – kaže Jacqueline Dresse, supruga Jacquesa Remyja, koja je u garaži njihove kuće otvorila malu prodavaonicu antikviteta. To joj je hobi. Ona i suprug vole obilaziti buvljake i sajmove starina pa stvari koje kupi i koje joj nakon nekog vremena dosade jednostavno preseli u garažu, otvori vrata i pusti da kupci švrljaju, dok ona sjedne na stolac na ulicu i čita knjigu.
Antikviteti i rabljeni predmeti važan su dio ponude Durbuya, koji još ima trgovine s nakitom, mesnicu, cvjećarnicu, male umjetničke galerije, frizeraj. Da ne spominjemo ponovno i hotele i restorane, od kojih se neki kite i Michelinovim preporukama.
Liječi čak i opadanje kose
Tražeći lokalni specijalitet koji turisti najčešće kupuju, zaključili smo da su to vafli. Nisu durbujski nego nacionalni belgijski specijalitet, ali i u Durbuy ih je prisvojio. Ako tražite koji je to lokalni specijalitet u Humu, ne možete pogriješiti – to je biska. I po toj priči je ovaj najmanji grad na svijetu autentičniji nego njegov belgijski brat blizanac.
– Biska je potekla iz Huma – kaže Franko Blagonić. Prvi ju je počeo proizvoditi humski svećenik Josip Vidau, koji je u Humu službovao dvadesetak godina, a preminuo je 1983.
Skupljao je razne vrste trava i proizveo rakiju koju je davao ljudima za regulaciju tlaka i jačanje srca te krvnih žila, ali i za liječenje od svakojakih bolesti.
– Čak i za opadanje kose… – kaže Franko. Od svih recepata koje je smišljao, samo je ostavio recept za bisku. Danas se proizvodi i pije po cijeloj Hrvatskoj, ali potekla je baš iz najmanjega grada na svijetu. Huma, ne Durbuya, piše Večernji list.