Nema Cuccurina, nema ni Ladonje!
U Balama je 28. travnja nizom svečanosti obilježen Dan općine. Prvi put od 2004. godine, kada je u ovoj općini pokrenuo projekt Mon Perin, svečanosti nije prisustvovao donedavno najpoznatiji žitelj ove općine – Plinio Cuccurin. No, zato je u Balama bio njegov ljuti politički protivnik, župan Ivan Jakovčić, koji se odsutnom Cuccurinu kurtoazno zahvalio na svemu što je učinio za ovu malu zapadnoistarsku općinu.
O pokojniku sve najljepše, netko će vjerojatno zlurado komentirati Jakovčićevu gestu, iako osobno smatram da je Plinija Cuccurina još prerano politički zakopavati.
No, činjenica je da je osnivač Ladonje, očito razočaran rezultatom na prosinačkim izborima, potpuno isčezao iz političkog, ali i sveopćeg javnog života. Prema nekim izvorima putuje Amerikom, prema drugima se odmara na Tajlandu. Od izbora je prošlo točno šest mjeseci, a Cuccurin kao da je u zemlju propao.
Ok, čovjek se razočarao. Za nekoga tko je u svom poslu naučio samo pobjeđivati, dvaput doživjeti poraz na izborima sigurno nije ugodno.
Međutim, ovo njegovo šestomjesečno izbivanje iz političkog života razotkrilo je svu krhkost političkog projekta Ladonja. Naime, nema Cuccurina, nema ni Ladonje!
Iako je od izbora prošlo šest mjeseci, iako je u tom razdoblju nova Vlada donijela niz radikalnih, pa čak i kontroverznih odluka i zakona, članovi Ladonje niti jednom o ničemu nisu iznijeli svoje mišljenje. Na internet stranici Ladonje još uvijek su predizborne poruke za parlamentarne izbore, a jedini slučaj zbog kojeg se neki Ladonjaš oglasio u javnosti je nedavni Jakovčićev napad na pulske konzervatore. Vjerojatno se ni tada ne bi bili oglasili da u Konzervatorskom odjelu ne radi sestra jednog istaknutog Ladonjaša.
To samo potvrđuje da politički projekt Ladonja, koji se u jednom trenutku nametnuo kao poželjna i zanimljiva alternativa vladajućem IDS-u, ovisi isključivo o jednom čovjeku, o njegovom novcu, ali nažalost i o njegovim hirovima. (Nenad Čakić)
