Damir Kajin: Uljaniku ne pakirati! Uljanik ne privatizirati!

Da li Hrvatska, ide u dobrom smjeru? Ne znam. Imamo Plan 21, ali: PDV skače na 25%, plin poskupljuje za 22%, struja za „skromnih“ 20%, prosječni račun (mjesečni) četveročlane obitelji raste za barem 100 kn? (godišnji za 1200 kn), a ništa manje na bi trebali očekivati od poskupljenja plina, piše Damir Kajin u svojoj redovnoj kolumni na portalu Dnevno.hr

Jednom riječju: veći PDV, poskupljenje, struje, plina, a o nafti (benzinu) da i ne govorimo, svakoj prosječnoj obitelji odnijet će barem 5000 kn, ili jednu prosječnu plaću. Točnije, radit će se 12 mjeseci, a zbog „korekcija“ cijena i PDV-a, zaradit će se kao da se radilo 2011. jedanaest mjeseci. Nije dobro.

Prvi potpredsjednik Vlade (kako to gordo zvuči) poručuje nam: „štedite na telefonskim impulsima“. Nemaju svi građani, kao što imaju neki članovi Vlade u imovinskoj kartici vrijednost dionica, dividendi, bonusa, nekretnina, od barem 35 mil. kn., pa da mogu štedjeti na SMS porukama ili telefonskim impulsima.

Međutim, skuplji plin, skuplja struja, skuplja nafta, veći PDV neminovno će dovesti do lančanog poskupljenja. Da li je toga svjesna Vlada? Znači sa ovim „sveopćim“ poskupljenjem prosječna obitelj ostati će bez dvije, a ne samo jedne plaće u 2012. godini. Kako će se to odrazit na proračun Republike Hrvatske?

Hrvatsko gospodarstvo još uvijek ne pokazuje znakove oporavka. Samo 2011. hrvatski privatni sektor (za razliku od javnog) otpustio je 67000 radnika. Točnije 2011., završili smo sa 40.000 manje zaposlenih nego 2012. godine. Da li u tim okolnostima možemo računati na rast BDP u 2012.? Teško. Ja u to ne vjerujem.

Zbog većeg PDV-a (u prva dva mjeseca) za 400 milijuna kuna rastu prihodi od PDV-a. Točnije, rastu zbog ukinuća „pretporeza“ na kupnju automobila…, te da se izbjegne 2% PDV-a.

Velik porast, čak 300 mil. kn, bilježi i rast poreza na dobit. Zato što rijetki poduzetnici koji ostvaruju (prikazuju) dobit, a da bi zaobišli plaćanje te vrste poreza odlučili su si već u ovom dijelu godine isplatiti dobit.

Međutim, što je bit: prihodi od trošarina i doprinosa u 2012. bilježe pad. Upravo to govori u kakvim je prilikama hrvatsko gospodarstvo.

Što to govori? Manje vozimo. Znači, manje putujemo, ali i manje robe prevozimo. Jednom riječju gospodarstvo stagnira.

Ako bilježimo pad od 40.000 radnih mjesta u 2011. u odnosu na 2012., točnije, ako se broj nezaposlenih u 2012. u odnosu na kraj 2011. povećao za 40.000, proračun mora (to je logično) iskazati i manji prihod od doprinosa. Inače, od 2009. do danas (1. svibnja 2012.) broj zaposlenih smanjen je za 150.000 ljudi.

Što kani Vlada? Kažu, ulagat ćemo u infrastrukturu. 2009. graditelji su „okrenuli“ (toliko su iznosile investicije u Hrvatskoj), 40 milijardi kuna. 2010. i 2011. oko 20 mlrd. kn / godišnje. Ove 2012., nema šanse, uz obnovu fasada, javnih ustanova, škola, zatvora, da se „zavrti“ 20 milijardi kuna.

Vlada bi trebala u tu vrst radova uložiti 1,8 mlrd €, što je hvalevrijedno, ali, samo u veljači 2012. u odnosu na veljaču 2011. građevinski radovi „padaju“ za 17,4%?

Investitora nema. Nema ih u Istri (Brijuni), nema ih u Hrvatskoj. Spominje se zagrebačka zračna luka, koju bi kao i Istarski „Y“ u rujnu / listopadu trebali započeti graditi Francuzi. Vrijeme nam izmiče.

Slažem se da 2012. Vlada (Sabor) moraju postaviti temelje za narednih 4 godine. U tom kontekstu (iako ne odobravam) pratim i poskupljenje plina, struje (cilj je otvaranje novih investicija) ali bit je slijedeći:

• treba pustiti ljude da rade, da imaju, da plaćaju poreze i doprinose, da zapošljavaju, a ne prijetiti (iz dana u dan) novim porezima, od onog na imovinu do onog za neiskorišteno poljoprivredno zemljište.

Možemo misliti što god želimo o samoupravnom socijalizmu (od kojega neki ništa nisu dobili, ali imali smo mirno djetinjstvo što je hvale vrijedno), ali taj društveni sustav, koji se nije mogao održati, podijelio je cca. 400.000 društvenih stanova.

Zato, u Hrvatskoj 90% obitelji posjeduje privatni stan, dok u Njemačkoj, Italiji njih svega 60%. Čudno, ali tome je tako.

Sve znamo: 1945. pojedincima se imovina nacionalizirala, eksproprirane su mnoge nekretnine (što je za svaku osudu), generali JNA dobivali su vile na Tuškancu u Zagrebu, Opatiji, Puli, Splitu…, ali danas ako netko želi do stana, mora se zadužiti na cca 20 godina, na kamatu od 6-8% (pod uvjetom da kredit nije opterećen švicarskom klauzulom).

2012. biti će teška godina. Da nije došlo do promjene vlasti, bilo bi i teže. Premijer, poručuje: „Kukuriku vlada nije radila ozbiljnije rezove i pokušat će na isti način nastaviti, ali jamstva ni za što u aktualnoj teškoj situaciji nema,….?“ Znači, jamstva nema!

No mene daleko više brine jedna Čačićeva izjava: „Uljanik je velika i važna istarska tema. Moram reći da smo s direktorom Uljanika izmijenili razmišljanja. Uljanikovci su rekli da u prethodnim Vladama nisu naišli na razumijevanje i podršku njihovom programu pa moram naglasiti da sam sve što su predložili, uključujući i način privatizacije, podržao, a onda, kada je bilo na njima red, nisu se javili dva mjeseca te su u javnost plasirali tezu da ne mogu doći do mene. Kada sam to čuo odmah sam ih nazvao i tada se priča preokrenula. Sada bi oni htjeli 400 milijuna za privatizaciju! Nikada nisam odgovarao za kriminal pa ne želim da me netko optuži da sam pomogao privatnoj tvrtci. Trebali su odmah priznati da imaju ozbiljnih problema u poslovanju. Nemojte blatiti Vladu, već priznajte da ste povukli loše poteze i recite: „Pomozite“! Vlada će tada vidjeti što može učiniti, rekao je Čačić.“

Što to znači? Da li je netko frizirao bilance, ili bi netko „za ništa“, bez kune, želio preuzeti Uljanik. Ponavljam: Uljaniku ne pakirati. Uljanik ne privatizirati, napisao je Damir Kajin za Dnevno.hr.