Alojz Sergo iz Šimunici: Stoj na glavi u 90. godini

Iako je već u 90. godini Alojz Sergo iz Šimunici još uvijek je vrlo vitalan, aktivan i bistrog uma. Svakog jutra dva sata redovito trenira i vježba, a jedna od prvih vježbi mu je „stoj na glavi“, koja ponekad traje i do pola sata. Naime, ova vježba traje ovisno o njegovom raspoloženju.

„Ponekad brojim do sto, ponekad do petsto, ali nikad ne propuštam ovu vježbu. Nakon takve vježbe, lakše se krećem i hodam“, kaže Alojz. Objašnjava kako se ovom vježbom povećava protok krvi u mozak, pospješuje tjelesna kondicija i mišići, što daje snagu cijelom organizmu, a djeluje i na osnaživanje psihičkog stanja. Zanimljivo je da za dubljenje na glavi ne koristi nikakve podloške, već svoje ruke i goli pod. Nakon prve vježbe slijede vježbe rastezanja ruku i nogu koje ponavlja i po dvadesetak puta. Osim tjelesnih vježbi, Alojz puno vremena provodi u meditaciji i duhovnim vježbama.

Alojz ističe kako je starenje individualan proces koji nastupa kod svakog drugačije i svatko bi za zdrav život sam trebao izabrati ono što je najbolje za njega i raditi ono u što sam vjeruje.

Alojz ne ide u crkvu jer smatra da onaj koji vjeruje u Boga ne mora sat vremena sjediti pred oltarom već može moliti i unutar svoja četiri zida, na svoj način i koliko dugo to želi.
„Ljudi ne bi trebali biti dio mase jer masu ionako povlači pojedinac, što ne znači i stav cijele mase. Smatram da je Bog svima dao mogućnost da samostalno hodaju zemljom koristeći svoju glavu, dvije ruke i dvije noge, srce i dušu. Način života izabrao sam si sam. Uvijek govorim: Ono što bi za mene bila istina, za vas može biti laž. To je moje mišljenje i stav do kojeg držim. Teško je nekom tumačiti, a pogotovo silom ga uvjeravati što je zdravije ili bolje za njega ako sam to ne osjeti“, mudro dodaje Alojz, koji svoju vitalnost može zahvaliti i zdravom načinu prehrane. Naime, Alojz je već trideset godina vegetarijanac, nikad nije pušio, ne pije vino ni kavu.

Prije dvije godine izgubio je suprugu Maricu, s kojom ima dvoje djece, kćerku Leonidu i sina Korada. Kćerka s obitelji živi u Bugarinima, dok sin Korado živi s njim. „Nas dva muškarca zajedno brinemo o kući. Korado je zadužen za čišćenje kuće, a ja za kuhanje i nabavku. Dok za sebe kuham vegetarijansku hranu, sinu ipak spremam i meso, iz razloga što nikom ne volim nametati svoje stavove. Svatko neka živi kako misli da je najbolje“, kaže Alojz.

Sa sinom održava i poljoprivredno imanje. Pored svih obaveza, Alojz uvijek pronađe vremena i za pješačenje, a dnevno propješači i do deset kilometara. Dodaje kako nikad nije bio član nekog sportskog društva, ali je oduvijek vježbao i održavao dobru fizičku formu. Televiziju ne gleda, ali kupuje novine. U svom radnom vijeku okušao se u nekoliko zanimanja. Radio je kao veterinar, limar, bravar, kovač, a potom kao trgovac u Agroprometu u Potpićnu, odakle je nakon trideset godina staža, otišao u mirovinu 1984. godine.

Alojz Sergo ima i vrlo zanimljiv hobi. On je zasigurno jedan od posljednjih majstora izrađivača češljeva od rogova goveda. Jednu od posljednjih kolekcija izradio je prije pet godina za pazinski muzej. Izradom češljeva, od kojih je prehranjivao obitelj, počeo se baviti još kao mladić. No, u njegovoj radionici nastaju i mnogi suveniri i predmeti za potrebe domaćinstva izrađeni od prirodnog drva - od smreke su izrađene bukalete i male ukrasne bačvice, iz drva drena oblikuje kuhače, a tu je i mnoštvo starinskih poljoprivrednih alata. Sve su to rukotvorine ovog vrijednog majstora koje, još uvijek precizne ruke i odlična vida, izrađuje već dugi niz godina. (Tekst i foto: Divna Knežević)