S kim treba surađivati da bi se postalo četvrti najbogatiji Hrvat?

Ovaj bilboard rat između Ladonje i IDS-a polako mi postaje djetinjast. Treća Sandrova poruka: „Tko uređuje i kadrovira Glasom Istre? Se zna!“ toliko je jadna da bi jadniji mogao biti samo eventualni Paolin odgovor. Iskreno se nadam da ga neće biti.

Kao prvo, poruka je nejasna, da ne kažem promašena, jer će većina građana misliti da se aludira na HDZ, a drugo, uvlačenje nekog medija u predizbornu kampanju i rat između dvije političke opcije toliko je bedasto da se čovjek mora zapitati, radi li Ladonjinu kampanju neka ozbiljna marketinška agencija ili je nastala kao posljedica brainstorminga u nečijoj konobi, nakon nekoliko litara vina.

No, prvi Ladonjin bilboard doista je bio efektan. Poruka „Sandro ima 20 godina, baš kao i korupcija i nepotizam u Istri“ je lucidna i duhovita, a u Sandru smo svi prepoznali mladog, obrazovanog i apolitičnog Istrijana, s kakvim su se mogli poistovjetiti brojni mladi žitelji našeg poluotoka.

No, već s drugim plakatom Sandro je sve, oprostite mi na izrazu – zasrao! Nakon poruke „S Ivom je surađivao dobro, a vidim s Jadrankom još i bolje“, ljepuškasti Sandro više nije apolitičan već počinje nalikovati na mladog partijskog aparatčika, člana mladeži neke političke opcije, kakve apolitični mladi Istrijani (ono što je on trebao biti) posprdno zovu „skojevci“.

No, i bez te kvalifikacije, plakat je promašen i politički vrlo štetan, jer šalje poruku da niti jedan istarski župan ne bi smio surađivati sa središnjom državnom vlašću. Ako bi se Cuccurin tako ponašao da postane župan onda mu poručujem da se odmah okani politike, jer sukob Istre sa Zagrebom nikome u Istri (osim IDS-ovcima) ništa dobroga nije donio 90-ih godina, pa ne bi ni sada.

I na kraju, malo je licemjerno da takvu poruku odašilje Ladonja, koju je osnovao četvrti najbogatiji Hrvat. Do pretvorbe Tvornice duhana Rovinj Plinio Cuccurin je bio običan pravni referent u toj tvornici, a nakon pretvorbe je postao drugi najveći dioničar i četvrti najbogatiji Hrvat (prvi je Ivica Todorić, drugi Emil Tedeschi, a treći Ante Vlahović iz iste firme). Ovdje valja dodati da je bivši TDR bilo jedino društveno poduzeće kojem 1990. godine Tuđman i HDZ nisu poništili pretvorbu napravljenu po tzv. Markovićevom modelu. Pa vas ja na kraju pitam, s kime je trebalo surađivati (i to vrlo prisno) da bi se u tome uspjelo? Sigurno ne sa Stipom Šuvarom ili Milkom Planinc. (Nenad Čakić)