Vjeronauk naš svagdašnji (anketa)
Na temu vjeronauka kao školskog predmeta u posljednje se vrijeme ponovo nižu rasprave i razvijaju polemike. Nakon što je ministar znanosti, obrazovanja i sporta Željko Jovanović predložio da se vjeronauk u školama održi ili prvi ili posljednji nastavni sat, predsjednik Hrvatske biskupske konferencije nadbiskup Marin Srakić oštro je reagirao i zatražio očitovanje predsjednika Vlade Zorana Milanovića.
Na ministrovu Preporuku Kaptol odgovara da se o tome trebalo dogovoriti s HBK-om, kao sunadležnim tijelom za nastavu vjeronauka jer se u suprotnom krše su ugovori Hrvatske sa Svetom Stolicom o suradnji na području odgoja i kulture, gdje je definirano da se vjeronauk izvodi pod istim uvjetima kao i ostali obavezni predmeti.
Uzmemo li u obzir da oko 15 posto učenika ne pohađa vjeronauk preporuka ministra Jovanovića, da se satovi vjeronauka u rasporedu premjeste na zadnji ili prvi sat, može se shvatiti kao doprinos boljoj organizaciji školske nastave, no u tom slučaju je vjeronauk kao predmet stavljen u neravnopravan, diskriminirajući položaj u odnosu na druge predmete.
Što se istarskih škola tiče, u Istri vjeronauk predaje oko 100 vjeroučitelja, pa je nemoguće očekivati da oni obuhvate sva odjeljenja svih škola ako im na raspolaganju ostaju samo prvi i zadnji sat u cijelom rasporedu. Dakle, u ovom slučaju Preporuka ministra neostvariva je u praksi.
Ovakve rasprave otvaraju niz pitanja; jesu li djeca koja ne pohađaju nastavu vjeronauka zapravo diskriminirana, ili je ministrova Preporuka diskriminacija vjeronauka? Je li predmetu koji nema nikakvo uporište u znanosti mjesto u školi ili u nekoj od vjerskih ustanova? Treba li osmisliti alternativni predmet koji će pohađati djeca koja ne pohađaju nastavu vjeronauka, je li potrebno konfesionalni katolički vjeronauk zamijeniti religijskim odgojem, ili pak učiniti nešto treće? Što vi mislite o tome? (Darko Tumpić)