Jedini istarski konjak proizvodi tast Borisa Miletića

09.09.2011 - 06:37
Anton Vlačić, vlasnik tvrtke Tempo.
Anton Vlačić, vlasnik tvrtke Tempo.

Malo je poznato da je labinski poduzetnik Anton Vlačić, vlasnik tvrtke Tempo, inače tast gradonačelnika Pule Borisa Miletića, već godinama pravi stručnjak u izradi vinjaka, a za čiju je iznimnu kvalitetu nagrađen zlatnom plaketom na prošlogodišnjem sajmu Gast mix Dionizijana u Splitu. Uobičajeno je da se ljudi kod nas hvale kvalitetom svoje rakije ili eventualno biske, dok nas vinjak asocira na francusko podneblje. Zanimalo nas je stoga što je Antona Vlačića navelo upravo na proizvodnju vinjaka.   

Tonijev vinjak „Martin 50“ osvojio je zlatnu diplomu.
Tonijev vinjak „Martin 50“ osvojio je zlatnu diplomu.

„Vinjak sam počeo praviti još prije deset godina i to sasvim slučajno. Naime, kako imamo vlastiti vinograd, nisam htio raditi ni rakiju ni bisku poput mnogih u ovim krajevima, već sam se odlučio za nešto novo. Inače, vinjak je zapravo konjak, samo što je konjak zaštićeni francuski naziv, pa ga svi nazivamo vinjakom. Rađen je, naime, po uzoru na francuski konjak, ali nastajao je i uz pomoć različite literature kojom sam se isprva služio, a kupovao sam ju u Srbiji, Rusiji, Italiji i Austriji“, rekao nam je Anton, dodajući kako svoj vinjak pravi od kvalitetnog vina i to isključivo bijelog pinota.

„Vinjak danas mnogi proizvode na razne načine, ali ga isto tako mnogi izrađuju od nekvalitetnog alkohola. Na kvalitetu vinjaka utječe prvenstveno kvaliteta vina, a važno je i odležavanje destilata, rakije, koja mora odstajati minimalno tri godine. Iznimno je važan i način izrade bačve, ali i njena kvaliteta. Bačva mora biti izrađena od hrastovine, a bačvar  vrhunski educiran. Moje bačve izrađuje jedan njemački bačvar specijaliziran za izradu bačvi za vinjak. Bačva može, ali i ne mora biti paljena iznutra. Ovaj vinjak za koji sam nagrađen zlatnom diplomom, primjerice, nije odležao u paljenoj bačvi“, rekao je Anton, istaknuvši kako je vrlo važno poznavati kvalitetu nekog vinjaka jer neke se sorte poslužuju tople, dok se neki vinjaci piju hladni, na što bi trebali upozoravati ugostitelji pri služenju ovog pića.

Inače, Anton je svoj vinjak prije nekoliko godina predstavio na smotri Vinistra, gdje je tada dobio plaketu za učestvovanje, ali je posljednje dvije godine čak dva puta odbijen, bez ikakvog objašnjenja.

„Povrijedilo me je takvo ponašanje organizatora, pa sam odlučio svoj vinjak predstaviti izvan Istre. To moram zahvaliti i dr.sc. Sanji Radeka, znanstvenoj suradnici porečkog Instituta za poljoprivredu i turizam, koja me, nakon što je probala moj vinjak, potaknula da se prijavim na splitski sajam. Uvjeravala me je da ću dobiti neku nagradu, ali nisam očekivao zlatnu“, skromno će Anton, dodajući kako je to ipak za njega hobi i to nimalo jeftin. Vinjak radi za osobnu upotrebu i za svoje prijatelje. Iako za sada ne razmišlja o većoj proizvodnji, izazov mu je u skoroj budućnosti proizvesti hladan vinjak za kojeg se koristi posebna tehnologija. Uspije li realizirati svoje planove, Antonov vinjak pojavit će se na tržištu za nekih sedam do osam godina. (Tekst i foto: Divna Knežević)

Tweet

Posljednje novosti