U Istri primijećene iznimno rijetke i ugrožene ptice

Javna ustanova za upravljanje zaštićenim dijelovima prirode na području Istarske županije „Natura Histrica“ obavijestila je javnost da je proteklih dana na području Istre primjećena pojava dvije iznimno rijetke vrste Ibisa. Blistavog ibisa (Plegadis falcinellus), pticu koja je velika rijetkost za Istru, zapazio je i zabilježio čuvar prirode Javne ustanove Natura Histrica na području Posebnog ornitološkog rezervata Palud kod Rovinja. Blistavi ibis je zatečen u migraciji prema sjeveru, a o rijetkosti pojavljivanja i preleta preko našeg područja govori i činjenica da je ovo tek treće zabilježeno pojavljivanje u zadnjih 15-ak godina.

Na području Posebnog ornitološkog rezervata Palud, Ibis se zadržao desetak dana kao jedini primjerak svoje vrste, zajedno u društvu žutih čaplji. Blistavi ibis spada u ugrožene vrste, a na području Hrvatske jedina područja na kojima je zabilježeno njegovo gniježđenje su područje Zaštićenog krajobraza Jelas polje kod Slavonskog Broda i Park prirode Lonjsko polje kod Kutine.

Ćelavi ibis (Geronticus eremita) vrlo je rijetka ptica u preletu preko naših krajeva a primjetili su ga mještani na području Galižane gdje je boravio pet dana. Nakon pregleda i zabilježavanja jedinke od strane čuvara prirode Javne ustanove Natura Histrica, utvrđeno je da se radi o prstenovanoj ptici vrste ćelavi ibis. O rijetkosti pojavljivanja ove ptice na našim područjima govori i činjenica da prema Crvenoj knjizi ptica Hrvatke, ćelavi ibis spada u Regionalno izumrle vrste.

Stigao nam je Baltazar

Na osnovu prstenja kojim je ptica prstenovana, utvrđeno je da se radi o ćelavom ibisu imena Baltazar, ispuštenog u prirodu sa područja između Austije i Bavarske u sklopu EU projekta Waldrapp (LIFE+ Biodiversity), partnera Austrije, Italije i Njemačke, a koji za cilj ima reintrodukciju ove, u Europi izumrle vrste. Zanimljivost je da je Ustanova već imala susret s ovom iznimno rijetkom pticom 2006. godine, kada je zbrinula i othranila ćelavog ibisa imena Hector, iz istog uzgojnog centra, a koji je bio pronađen na području Valture.

Blistavi ibis je srednje velika ptica dužine 55 do 65 cm s rasponom krila od 80 do 105 cm. Teži 485-970 grama. Odrasle ptice su tamnosmeđe s brončanim i zelenkastim metalik odsjajem. Tijekom sezone parenja dobija brončano perje i svijetloplavu liniju oko očiju i kljuna. Obitava u slatkim i slaboslanim slivovima, širokim močvarama, ušćima rijeka i plitkim poplavljenim vlažnim livadama. Hrani se vodenim beskralješnjacima - vodenim kukcima, pijavicama, kišnim glistama, a ponekad sitnom ribom i vodozemcima.

Hrane se skakavcima

Gnijezdi se u gustim kolonijama, češće u mješovitim kolonijama zajedno s čapljama i malim vrancima, u prostranim, plitkim močvarama obraslim visokim gustim tršćacima, rubovima jezera i rijeka, poplavnim nizinama, ušćima. Ćelavi ibis (Geronticus eremita) je ptica duga 70 do 80 cm s rasponom krila 120 do 135 cm. Mladi ćelavi ibis ima perje na glavi, a kad poraste to mu perje otpadne i glava mu ostane gola, po čemu je i dobio ime ćelavi ibis. Ostatak tijela prekriven mu je crnim perjem koje na suncu ima bakreno-zelen i ljubičast sjaj. Ćelavi ibis ima crveni kljun i crvenu kožu na cijelom tijelu, izuzev samog vrha glave. Na stražnjoj strani vrata ima dugačko perje.

Ćelavi ibis je ptica selica koja nastanjuje suha i polusuha područja (nizine, visoravni i sl.) bogata stijenama na kopnu ili u priobalju. Hrani se pretežno beskralješnjacima (skakavcima, zrikavcima, kornjašima, uholažama, puževima i sl.), rjeđe sitnim gmazovima, žabama ili sitnom ribom. Gnijezi se na liticama i stijenama, obično u kolonijama od 3 do 40 parova. Danas ćelavih ibisa u svijetu ima još jako malo, a gnijezde se još samo u Maroku i Turskoj.