Sa 107 godina Katarina Pucić najstarija je u Hrvatskoj

Još da si nađem kakvog mladića deset godina starijeg bilo bi dobro, našalila se Katarina Pucić iz Žagrića kraj Žminja. Proslavila je 107. rođendan u krugu svoje obitelji koja ju mazi, pazi i tetoši, piše 24sata.

Pokazuje trajnu osobnu iskaznicu, i to iz doba Jugoslavije koju, rekli su njezini ukućani, još koristi. Rođena je 19. travnja 1909. godine, a rodila je tri sina koji su, kao i ona, živi i zdravi. Sin Franjo (85) sa suprugom Marijom živi s njom.

- U Rijeci živi brat Jože (84), dok u Matuljima živi najmlađi brat Romano (82) - rekao je sin Franjo koji obožava svoju majku. Katarina ima četiri unuka, devet praunuka i četiri prapraunuka.

- Bog me je zaboravio sigurno. Slabije vidim i čujem, ali se ne žalim - kaže ova baka kojoj je suprug preminuo 1996. godine, i to u dobi od 95 godina. Iako slabije vidi i čuje, odličnog je mentalnog zdravlja. Iz sela Mrkoči kraj Gračišća došla je u Žagriće kraj Žminja kad se udala za Ivana Pucića 1929. godine i od tada nije mijenjala adresu.

Iako ne hoda jer su joj se, kako kaže Franjo, koljena “istrošila”, voli biti u društvu prijatelja i obitelji. Kavu je prestala piti sa 105.

- Pije tablete za tlak i ponekad one za vodu. Iako ima tek pokoji zub, voli jesti pršut i sir, a jednom smo joj za obrok dali Čokolino misleći da će joj se svidjeti. Vratila nam ga je i rekla da mi to pojedemo, da je to za djecu i da ona to neće - kaže nevjesta Marija. Kata se, pripovijeda, diže oko 8 sati, doručkuje i voli biti u svojem krevetu. Ruča oko podne što joj djeca pripreme, pa opet jede oko 16 sati.

Zadnji obrok u danu pojede oko 20 sati, i to rižu na mlijeku, pire ili kuhani krumpir. Voli jesti i domaću pancetu.

- Volim jesti sve, domaćeg pršuta, sira, njoke, pljukance, maneštru, jotu, kobasice... Slatko ne volim jer mi smeta - pripovijeda nam Katarina.

Majci govori 'vi'

Kao mlada bavila se poljoprivredom. Kopala je, sadila i sijala, prela i plela. Sjeća se i svih vladavina od Austrije, preko Italije, pa do Tita i Jugoslavije.

- Vidjela sam Tita i mahala mu dok je prolazio u povorci. Bilo je to u Puli. Mahala sam mu kao i svi te mi je bilo milo oko srca. On je bio pravi. Volio je djecu i starije ljude te su to bila lijepa vremena. Sjećam se i da smo uvijek rado slavili 1. maj uz fažol dok je bio živ. Slavili smo ga u Žminju te je uvijek bilo veselo i puno ljudi - prisjetila se s osmijehom Katarina.

Tajna njezine dugovječnosti. priznaje, leži u umjerenosti, teškom radu i domaćoj hrani.

- Uvijek pijem pola vode s pola domaćeg octa. Voljela sam nekad popiti i malo vina - kaže nam ova superbaka. Sin kaže da se ujutro voli malo namazati domaćom rakijom po licu te joj to godi i miriše. Majci cijeli život govori “Vi” jer su ga tako naučili od djetinjstva. Za njega Katarina ima samo riječi hvale.

- Pravi je. Nosi me, spušta i diže, voli me i baš je dobar - rekla je i obećala da ćemo se vidjeti za njezin 108. rođendan. Općenito je dobrog zdravlja, a njezina liječnica posjećuje je, kažu ukućani, svakih dva mjeseca. Katarina je, kako priča Marija, s kojom ova superbaka živi, imala tri sestre i jednog brata, ali su umrli. Posljednja sestra koja je živjela u Puli umrla je u 100. godini tako da su, kaže Marija, svi imali “dobar gen”. Nona Katarina, sjedeći u dnevnom boravku, ima samo riječi hvale za sina i njegovu suprugu, koji o njoj brižno skrbe.

- Svi me u kući paze i maze, imam sve što mi treba. Imam dobro za pojesti, a za to se brine moja Marija. Sin me isto dobro čuva. Marija mi skuha sve što poželim. Eto, danas mi kuha domaću paštu, lazanje s bakalarom. To jako volim. Miriše i domaći kruh, pa ću i njega malo probati - hvalila je Katarina snahu.

Svi u selu znaju za najstariju stanovnicu i svi je vole. Marija kaže da se mještani čude njezinu zdravlju, optimizmu i dobrom držanju za svoje godine.

- Stalno me pitaju čime je hranim, što joj kuham kad je tako zdrava. Samo domaće. Kažu da ima lijepo lice za svoje godine i da se vidi da je svi pazimo. Volimo je, kako i ne bismo kad nam je dobra. Nikad nije bila zahtjevna, a krevet je spremala sama do prije sedam godina. Tada više nije mogla te sam i taj posao preuzela na sebe - govori Marija koja već 56 godina živi s Katarinom. Iako superbaka ima problema s vidom i sluhom, još dobro pamti pa se gotovo do u detalje sjeća svojeg djetinjstva. No o njemu ne želi baš puno govoriti.

Imala samo jednu operaciju

- Tada smo bili bosi, a danas je puno lakše. Nekad sam kopala, orala, sadila... Ništa mi nije bilo teško. Moj muž je bio isto jako dobar i sve bi dao za djecu.

Umro je od starosti - prisjetila se nona Katarina. Njezin sin, pak, tvrdi kako nikad u životu nije bila ozbiljnije bolesna, imala je tek jednu operaciju, i to je sve. Dok je bila mlada, voljela je, kažu ukućani, plesati i pjevati, a veselja i danas u njihovoj kući ne nedostaje.

- Važan je mir u kući, ali i dobro raspoloženje ukućana. Smijeha kod nas ne nedostaje, a sloga je na prvome mjestu, jedino se tako može naprijed. Treba imati razumijevanja i poštovanja za starije ljude - rekla je Marija za 24sata.