Sočerga zatvorena, vozače šalju u Umag, a Jelovice i Rakitovec prazni

Četiri automobila, autobus za prijevoz školske djece i žena koja šeće psa bilo je sve što se micalo na slovenskoj strani granice u mjestu Podgorje, gdje su se, prema strahovanjima dijela javnosti, trebale stvoriti ogromne gužve nakon zatvaranja graničnog prijelaza Sočerga.

Uspaničarili se lokalci, naročito sa slovenske strane, da će horde automobila, ponajviše iz Labina, Buzeta i ostalih dijelova sjeveroistočne Istre, u nastojanjima da stignu na posao ili shopping destinaciju u inozemstvo, pohrliti na oronule i uske ceste i svakodnevno ih krčiti. No, ništa se od toga zasad nije dogodilo.

U subotu poslijepodne zatekli smo idiličnu atmosferu zaboravljenog planinskog kraja, prepuštenog samom sebi i svojoj kolotečini. A nije ni čudo. Jer, ako je suditi po nepostojećim putokazima, ni na slovenskoj ni na hrvatskoj strani ne može se naslutiti da postoje tamo neki prijelazi Slum (HR) – Rakitovec (SLO) ili Jelovice (HR) – Podgorje (SLO), koji su nakon zatvaranja Sočerge jedina logična opcija za dio Istrana.

Čini se da su vlasti obje države uvažile bojazan dijela mještana te redovan automobilski promet preusmjerile na 50-ak kilometara udaljene prijelaze kod Umaga, do kojih doduše vodi kvalitetnija cesta, ali su za mnoge Istrane totalno nepraktični.

Kako dakle, ipak prijeći granicu kod Rakitovca ili Podgorja? Ako dolazite iz smjera Ljubljane, autocestom prema Kopru, ne smijete sići s ceste kod Črnog Kala, kao što bi inače učinili na putu za Buzet, nego kilometar, dva prije na izlazu za Kastelec te pratiti putokaze za Podgorje.

Ukoliko ipak siđete za Buzet, dočekat će vas putokaz koji će vas preusmjeravati na prijelaz Dragonja. Na autoputu nisu označeni prijelazi Podgorje – Jelovice, kao ni Rakitovec - Slum. Tek nakon što već dobrano prođete Podgorje, odjednom će se uz rub uske ceste pojaviti znak upozorenja o državnoj granici.

Sama cesta do naselja je sasvim solidna, ali posljednjih nekoliko stotina metara prije granice postaje uska i na nekim mjestima doseže jedva tri metra. 

Tu smo zatekli i gospođu koja je šetala psa i koja nije bila raspoložena za fotografiranje ni predstavljanje. Na pitanje ima li gužve nakon zatvaranja Sočerge, sa suzama u očima (zbog hladnoće i kraške bure) rezolutno nam je odgovorila: Ne.

Na prijelazu Podgorje – Jelovice u slovenskim kontrolnim kućicama sjedi hrvatska policajka. Sa desne strane ceste (kad se izlazi iz Slovenije) nema šaltera, pa se jadnica mora ustati, izaći na hladnoću i uzeti ispravu. Nakon granične kontrole slijedi čuvena slovenska žica (ispada da ju čuva hrvatska policija) i tek nakon toga napuštene montažne barake hrvatske kontrole.

U Jelovicama pijemo kavu u konobi „Lovac“. Grupa mlađih muškaraca, za koje kasnije doznajemo da su iz Žejana, raspravlja o sječi drva, građevinskom materijalu i – štrigama. Vlasnika konobe Draženka Čendaka pitamo ima li promjena nakon zatvaranja Sočerge. Kaže da ništa nije primjetio. Grupa starijih muškaraca ispred konobe kasnije će nam se požaliti da „uvijek neko pumpa narod“.

Iz Jelovica pratimo putokaze za Buzet i Rijeku i spuštamo se uskom, ali dobro zakrpanom cestom. U jednom trenutku pojavljuje se „T“ raskršće na kojem se lijevo ide za Lupoglav i Rijeku a desno za Brest i Buzet. Skrenete li za Buzet, proći ćete kraj još jednog graničnog prijelaza - Rakitovec. Naime, baš kod tog prijelaza cesta za Buzet jednom okukom ulazi u teritorij Slovenije, što možete primijetiti po žici koja se pojavi pa nestane, i onda opet pojavi i nestane.

Na koncu, stižemo na buzetski kružni tok, onaj kod novog kolodvora, i to iz smjera Sv. Martina. Taj smjer potrebno je odabrati i u obratnom smjeru, tj. ako iz Hrvatske putujete u Sloveniju ili Italiju. Na prvom kružnom toku u Buzetu treba skrenuti za Sv. Martin, a ne pratiti privremeni putokaz za Sloveniju, koji će vas odvesti ravno u Umag.

Dolazite li s istočne obale Istre, možete skrenuti i u Lupoglavu, gdje su putokazi za Jelovice i Brest. Ukoliko želite izbjeći slovensku vinjetu, isplati se prijeći na Rakitovcu. Cesta Rakitovec – slovensko Gračišče ide gotovo paralelno s cestom Sočerga – Škofije i kod mjesta Smokvica moguć je spoj na nju.

Ukoliko pak želite što brže do autoceste iznad Kopra, odaberite Jelovice. Cesta je na hrvatskoj strani lošija od slovenske, ali uz oprez i povoljne vremenske prilike može se sasvim ležerno odvoziti. Jedna od većih smetnji je nepovoljna trasa, koja gleda točno na zapad, pa kad zalazi sunce od jakog bljeska vidite doslovce metar ispred sebe. Ipak, tih mjesec i pol koliko će trajati radovi na Sočergi, vrijedi avanturistički duh pretočiti u posjet granicama koje inače nikad ne biste posjetili. (Tekst i foto: Kristian Stepčić Reisman)