Komentar: Korado u raljama života
Čitajući intervju koji je višnjanski astronom (i očito turistički radnik) Korado Korlević dao t-portalu, nije mi pala na pamet neka od stotinu izreka o zvjezdama, kao recimo autoru predmetnog teksta, nego više ona „tko se mača laća, od mača i umire“. Ili ako bih baš morao povlačiti analogiju s rječnikom Mistera Spocka, onda bih rekao da je netko tu pao s Marsa ili zapjevušio Urbanova „Astronauta“, ali pritom ipak stojeći čvrsto nogama na Zemlji.
Sukus intervjua na t-portalu jest kako tamo neke lokalne turističke zajednice i nadređena im istarska TZ više ne financiraju turističke edukacijske programe zvjezdarnice u Višnjanu, iako su turisti na njih hrlili, pa čak i produžavali boravak na destinaciji.
Petica iz marketinga
Astronomski turizam kao dio znanstvenog turizma ima budućnost, uvjeren je Korlević, no svjestan je da u početku neće biti ekonomski isplativ. Zbog toga je računao na dugoročnu podršku istarskih TZ-a, koja je međutim koncem 2013. izostala, pa tako više nema ni programa, a ni ljudi koji bi ga vodili jer su otišli u inozemstvo.
Ne znam jesam li jedini, ali meni je ideja da bi znanost trebala biti prosac i stalno nalaziti neko opravdanje vlastitog postojanja – turističko ili ekonomsko, primjerice zbog stanja na tržištu rada ili upotrebljivosti nekog otkrića – žalosna i nebulozna.
A Korado Korlević je upravo na takvoj znanosti magistrirao i doktorirao, a vjerojatno dobio i peticu iz marketinga. Još dok sam studirao (davno to bješe, ima od toga dva desetljeća), Korlević je stalno nekog educirao, predavao po riječkim nevladinim organizacijama (na jednom predavanju sam i sam bio), organizirao ljetne škole u Višnjanu, koje je netko financirao (sudionici u manjoj mjeri). Ako je poanta u znanosti, dosad smo svi mi, koji smo ga tu i tamo slušali, već trebali osvojiti Nobelovu nagradu.
Ako je poanta u popularizaciji znanosti, pitanje je tko danas ima koristi od Korlevićevih izlaganja. Od onog na kojem sam ja bio, o Tunguskoj eksploziji, imao je koristi riječki javni prijevoz, jer sam platio kartu, a i ja osobno na neki način, budući da sam nešto novo doznao. To je, međutim, bilo sredinom devedesetih, a danas bih to isto mogao pročitati na internetu.
Ne ulazeći u njegove kvalifikacije kao astronoma, Korlević je ipak prije svega uspješni menadžer i prodavač, koji je u slučaju turističkih zajednica očito izgubio bitku jer su se u močvari pojavile zubatije i gladnije ribe.
Politički aktivan
Ali, nije ni Korado od jučer. Pojavio se on svojedobno i na izborima, bio je politički aktivan, pa ne sumnjamo da će se, bar za njega i neki uži krug suradnika, kinta naći. Ili bi možda naš junak trebalo izaći pred Županiju s novom idejom? Zašto primjerice, turistička zajednica ne bi financirala postavu malih teleskopa u kuće za odmor? One bez pogleda na more mogle bi dobiti i dodatna sredstva, jer su krajobrazno prikraćene, a Korado bi mogao instalirati uređaje i podučavati turiste.
Šalu na stranu. Problem je ovdje puno veći od manjka u proračunu višnjanske zvjezdarnice, a zove se stanje na sveučilištima i (oprostite na patetici) društvu u cjelini. Renesansni model sveučilišta podrazumijevao je potpunu neovisnost, bilo o tržištu, bilo o ondašnjim vlastima. Bio je to prostor slobode gdje se bez straha trebalo raspravljati o svemu, pa i o politici i društvenim pitanjima.
Danas su univerziteti zamišljeni kao proizvođači kadrova za tržište rada, pri čemu je njihova društvena i kritička uloga ograničena na usku elitu, zaštićenu ugovorima o radu na neodređeno, koja si takvu poziciju može dozvoliti, pa onda ne znaš pričaju li jer se sami sebi dive kako dobro zvuče ili ih je stvarno briga za ugnjetavane. I tko bi sad trebao spasiti domaće zvjezdoznanstvo, kad je i ono samo pristalo služiti cimer fraju, a drugovi borci za ljudska prava trenutno su prezauzeti pisanjem EU projekata? (Kristian Stepčić Reisman)
