Istrani brzo zaboravili Ivu Josipovića i Mirelu Holy
Što je status, a što slava trebalo bi nakon ovih parlamentarnih izbora pitati dvoje najvećih gubitnika: Ivu Josipovića i Mirelu Holy. Josipović kome je, kada nam je dolazio kao Predsjednik klicalo i staro i mlado, uspio je u VIII. izbornoj jedinici, što znači u Istri, Liburniji, otocima, Rijeci i priobalju do Paga skupiti 3.634 glasa ili više od 22 puta manje od SDP-a, stranke s kojom je postao Predsjednik. Holy, koju su svojevremeno fotografirali poput filmske zvijezde, osvojila je 4.553 glasa ili 18 posto manje od SDP-a, stranke koja ju je metnula u fokus javnosti postavivši je za ministricu.
Oboje su žrtve vlastitih taština, što je osobina koja bi se nešto lakše mogla pripisati ekofemenistici i darkerici Holy, ali u slučaju nadasve pristojnog gospodina Josipovića u potpunosti iznenađuje. Josipović je valjda mislio da ga vole zato što mudro zbori, a ne zato što je naprosto predsjednik, što nosi nevidljivu prijelaznu krunu koja mu sama po sebi osigurava svaku čast i slavu. Voditi dosadnu kampanju na intelektualnoj razini, kojoj je doraslo možda deset posto birača, čisti je promašaj. Da se čovjek uhvati za glavu: pa, zar ne zna, zar nije čuo?! I takav nam je pet godina bio Predsjednik!
Da sa slavnom Holy „nešto nije u redu“ primijetio sam prvi puta kada se založila da se što hitnije u svim bolnicama omogući operacija promjene spola onima koji to žele. Šta je u ovoj zemlji, u ovom trenutku najvažnije da si ga čovjek može što prije odrezati? Čak joj je i Vedrana Rudan uputila komentar u kojemu, među ostalim, kaže: „Ma, daj Holy...“.
Nije dugo trebalo da joj stranku počinju napuštati nezadovoljni članovi, a zašto, imali smo priliku vidjeti kada se založila za ukidanje županija i pripajanje Istre riječkoj regiji. IDS-ovci su burno reagirali, a ona je nakon toga došla u Istru objašnjavati da je regionalni identitet jedno, a teritorijalna pripadnost drugo. Dakle, namjeravala je osvojiti glasove „soleći“ ljudima pamet – vi ne znate što je dobro za vas, ja ću vam to reći!
Josipović se trebao dostojanstveno povući iz političkog života i zauvijek bi mu ostala karizma bivšeg Predsjednika, ovako je izvršio političko samoubojstvo. Holy je trebala znati da povjernje birača ne znači da time postaješ njihov guru i da im možeš prodati svaku svoju „fiks ideju“. Oboje odlaze u političku ropotarnicu i uskoro ih se više nitko neće sjećati, kao što se mnogi više ne sjećaju tko je uz Kolindu Grabar Kitarović, Ivu Josipovića i Ivana Vilibora Sinčića bio četvrti predsjednički kandidat. Zvao se Milan Kujundžić, vodio je smrtno ozbiljnu i svakog humora lišenu kampanju uvjeren u svoju superiornost, a kada je u prvom krugu osvojio najmanje glasova, svoje je djelovanje sažeo u „briljantnu“ izjavu: „Sjeme je bačeno!“. (Robi Selan)
