Istarska vinarija koja dela po starinski i pobire nagrade

U životu čovjek neke prave stvari prepozna sam. Druge ljubavi i veselja pomognu ti otkriti dragi ljudi, prijatelji. Netko preporuči dobru knjigu, spomene izvrstan film, predloži izložbu, uputi na lijepu lokaciju. Istru sam upoznavao sa suprugom, istraživali smo zajedno, a mnogo su pomogli i prijatelji, piše Viktor Gotovac za Nacional. U Momjan, u konobu kod Rina, uputio me je Milan Potkonjak. Sa Srebrenkom i Nevenom Saksom istraživali smo najbolji Aperol Spritz između Trsta i Rijeke. I ne samo Aperol Spritz. Neka mi je mjesta otkrio Boris Malešević. Ležernu rutinu rano ujutro kod Ferlina, nevjerojatnu dimljenu skutu kod Pekice pa konobu Poli Ondine – teško bih to sam u Savičenti otkrio. A Boris je zaslužan za još jedno otkriće u Istri.

Kada na raskrižju na kojem se spaja cesta kojom preko Motovuna dolazite iz Buzeta i ona kojom dolazite iz Pule, u Ponte Portonu, pored istoimene konobe krenete uzbrdo, nakon par oštrih zavoja stići ćete pred Kostanjicu. Postrance od glavnih prometnih pravaca, na stotinjak i nešto metara nadmorske visine, u miru i zelenilu, jedno je od najdražih mi mjesta u Istri. Naravno, radi se o vinariji. I to ne bilo kojoj. Vinariji Dešković. Nije to jedna od onih vinarija koje su zadivljujuće čudo moderne arhitekture, ne bliješti niti ima stakleni pod. Nema ni helidrom. Pred njom ne stoji ergela bijesnih automobila parkiranih na velikom parkiralištu. Jer ni velikog parkirališta nema. Ima nešto drugo, odlično vino, prirodu, pogled na obronke i vinograde. Kad priđete, osjetite opojni miris zemlje i poljoprivrede. Ima sjajnih ljudi. Deškovića. Kada osjetite prave stvari, znate da ste na pravom mjestu.

Priča o Deškovićima iz Kostanjice može početi pričom o trojici braće i sestri, četvrtoj generaciji vinara, njihovoj djeci, koji žive i rade zajedno. U Istri, orijentiranoj turizmu, preplavljenoj vilama i ladanjima s bazenima (što me odmah podsjeti na „Istarske vile“ Šikuti Machinea), gdje se u prestižnim restoranima organiziraju „eventi“, a iznajmljivači nezadovoljni cyber-turizmom Novasola promoviraju filozofiju „Noli turbare villas meos“, Deškovići su izuzetak. I time posebni. Pravi.

Živjeti od poljoprivrede u doba internetskih portala za iznajmljivanje My Istria i Istria Home, čini se tako anakrono. A opet, dok neki tragaju za Michelinovim i smještajnim zvjezdicama, Deškovići svoje zvijezde proizvode. Svježa malvazija, divno maslinovo ulje, sve nimalo pretenciozno, a izvrsno. Njihove zvijezde. A zvijezde su i oni sami, Deškovići.

Znam, mnogo hvale odmah na početku zvuči poput sponzoriranog teksta. No, vjerujte, kada vas Franco ponudi, to vino i ulje ne trebaju sponzorstvo. Ova obitelj, zajednica staroga kova, ne kupuje naklonost, ne treba im ni reklama radi simpatije, „klika“ ili „lajka“. Kladio bih se da Franco niti ne zna što su to klikovi i lajkovi. Ne, naprosto, kod Deškovića ste na jednom od onih mjesta na kojima uvijek dobivate više no što ste dali, a glas o njemu pronosi usmenom predajom istroljubaca.

Više pročitajte ovdje.