Igor Drandić u Brazilu živio sa šamanima, a u džungli plivao s krokodilima

Igor Drandić (56) iz Pule davne 1977. godine otputio se u svijet bez novčića u džepu. Putovao je mjestima koja su mu se činila zanimljivima, živio je u prirodi, među šamanima, a 2000. godine odlučio se vratiti u Hrvatsku i 2003. osnovao zajednicu koja dijeli njegove nazore, piše 24sata.

Rodio sam se i odrastao u Puli. Sa 19 godina sam odlučio da ne želim živjeti kao drugi. Bilo je to 1977. godine - započinje svoju priču Igor. Kaže kako je već tada shvatio da život nije u materijalnim stvarima nego da treba težiti nečemu drugome. Pitajući se što je to drugo, zaputio se u svijet.

- Otišao sam bez novčića u džepu. Bio sam na putu 24 godine, a prošao sam sve od Azije, Afrike, Mediterana I obje Amerike. Pomagao sam ljudima za hranu ili sam odlazio u zemlje u kojima hrana raste svuda oko nas. Putovao sam auto stopom -  prisjeća se Igor početaka.

Kaže kako je uvijek birao zemlje u kojima su ljudi gostoljubivi, a zadržavao se onoliko koliko je smatrao da je dovoljno. Živio je tako u pustinji u Kaliforniji, plivao s krokodilima u džunglama Južne Amerike, pet godina je u Nepalu radio kao turistički vodič, a u Brazilu je proveo jednu zimu sa šamanima u eko selu Matutu.

- Na tim svojim putovanjima naučio sam mnogo o životu u prirodi. Skupljao sam iskustva, a zatim sam razgovarajući sa šamanima dobio poruku kako je došlo vrijeme da se vratim u Istru, kazao je pokazujući svoje malo carstvo.

Na 16.000 četvornih metara zemlje koju je naslijedio od svog djeda kraj Bala je počeo graditi svoje eko selo. Osnovao je udrugu Eia i 2003. godine započelo je stvaranje.

- Dobio sam od prijatelja iz Njemačke na dar drvenu kućicu koja je bila velika tri puta četiri metra. Postala je središte života u eko selu. U početku moja udruga se zalagala za zaštitu od betonizacije i apartmanizacije obale Bala i Istre. Budući da sam završio škole za reiki majstora, masera, psihoterapueta i učitelja permakulture, posvetio sam se prenošenju tog znanja drugima -  kazao je Drandić.

Na zemljištu udruge je istomišljenicima dopustio besplatno stanovanje u ekološkim nastambama. Struju dobivaju preko solarnih panela, dio vode imaju u gušternama skupljanjem kišnice, dok ostatak vode kupuju od vatrogasaca i drže u spremnicima.

- Voda nam je najveći problem jer nemamo izvor pitke vode. Tražimo sponzore za bušotinu vode koja bi olakšala život nama, ali I našim susjedima. Ovdje nas živi desetak, a voda nam je ključna budući da preživljavamo od uzgoja povrća. Bušotina i sustav navodnjavanja su investicija od 10.000 eura koje nemamo, a nama bi to promijenilo život -  ističe Drandić pokazujući svoje malo carstvo.

Dolaze mu volonteri iz cijeloga svijeta koji učeći povratku prirodi istovremeno pomažu u održavanju imanja. Uz razne voćke, uzgajaju povrtne kulture, a imaju I nekoliko kokoši I gusaka čija jaja obogaćuju njihov jelovnik. Tu su i nasadi lavande, a ove godine su dobili i sadnice maslina. Sve sade prema načelima permakulture kako bi što više iskoristili prostor koji imaju na raspolaganju i škrtu zemlju koja ondje ne dopušta luksuz..

Mnogi dijelovi vrta sagrađeni su u oblicima, pa tako imaju biljem ocrtane spirale, leptire i latice cvijeća. Sve to održavaju zahvaljujući pažljivim gospodarenjem kišnicom.

- Mi smo vegetarijanci. Ne znam za druge, ali meni meso nikad nije odgovaralo pa ga nisam ni jeo - kaže Drandić. Na imanju je uvijek živo, jer uz stalne stanare koji su, kaže on, došli kao volonteri kojima se toliko svidjelo da su odlučili ostati i živjeti ondje, dolaze njegovi prijatelji iz zemalja kroz koje je putovao i organiziraju predavanja i seminare.

- To znači da nakon energetskog čišćenja organizma ljekovitim biljem uz šamanski bubanj i astečke pjesme kroz tijelo prođe cijelim jajetom. Jaje potom razbije, a zatim iz te mase može pročitati koje bi organe trebalo pogledati kod liječnika. Velika je razlika u strukturi I konzistenciji normalnog jajeta I ovog njegovog, ali ja ne razumijem što točno on vidi u tome. To je znanje koje su njegovi djedovi generacijama prenosili u obitelji, objašnjava Drandić.

- Kada sam '77 počeo živjeti u prirodi, ljudi su mislili da nisam normalan, nisu to razumjeli. Danas je sazrelo vrijeme za to i mnogi pokazuju velik interes za drugačiji život. Život bez kredita  i stresa, život u suglasju s prirodom. Ja sam zahvalan jer živim životom koji sam sam odabrao I uživam u svakoj sekundi - zaključio je Drandić za 24sata.