Pulski vijećnici o budućem izgledu rive: Tko će doživjeti njezin preobražaj?
Brod garaža, tramvaj, art otok, muzeji, toranj s 25 katova… Tako bi mogla izgledati nova pulska riva za 50 godina. Naravno, to su tek neka od rješenja, a kao zanimljiva ih je istaknuo Davor Maticchio, na 29. sjednici Gradskog vijeća, održanoj 23. siječnja, kojoj je tema bila upravo pulska riva. Pula bi tako mogla postati pravi moderan, da ne kažem futuristički grad, što i nije daleko od istine jer 50 godina je doista dosta daleka budućnost iliti futurizam.
U lipnju je odabran i sa 125.000 kuna nagrađen rad Studija BF. To će idejno urbanističko uređenje, prema riječima pročelnika Upravnog odjela za prostorno uređenje Giordana Škuflića, poslužit kao podloga za njegovu daljnju razradu i implementaciju u prostorne planove Grada Pule.
Davor Mattichio, arhitekt, član Ocjenjivačkog suda za provedbu natječaja za odabir idejno urbanističkog rješenja uređenja Rive u Puli, na sjednici je vijećnicima predstavio sva nagrađena rješenja, prvenstveno, dakako, ono prvo nagrađeno. Mada su radovi natječaja već su u više navrata predstavljeni na izložbama i u tiskanom katalogu te web stranicama Pule.
„Ono što je pohvalno jest što se datim rješenjima tražilo i rješenje za goruće probleme grada - promet i parkiranje“, rekao je Mattichio. A arhitekti su doista nudili svakojaka rješenja, parking ispred rive, podzemni parking, parking u krugu Uljanika, kod pošte, u novim zgradama koje bi se gradile na obali, pa čak i obalni tunel za promet koji bi išao ispod mora! Kao u kakvom SF filmu. „Sve su to provodljiva rješenja koja valja iskoristiti kao smjernice, brod garaža i nadvožnjak za ulaz u grad sa sjeverne strane su neka od njih“, rekao je Mattichio.
Arenu i Uljanikove dizalice istaknuo je kao prepoznatljivost grada koje valja iskoristiti, no bilo je među pristiglim rješenjima i nekih stvarno „ludih“, poput onih da se napravi usjek sve do Arene, pa da se s velikih brodova ona može promatrati izbliza.
Vijećnica Loredana Štok pozdravila je inicijativu uređenja rive, ali i konstatirala da oni, misleći na vijećnike, sada malo mogu utjecati na odabrano idejno rješenje tj. njegovu realizaciju. „Nadu bude Rusi koji su otkrili bakteriju pomoću koje bi ljudi mogli živjeti i 140 godina. Tako će možda barem neki od nas doživjeti novu rivu“, kazala je u šali.
Štok je upitala Mattichiija zašto nije spomenuo Urbisovo rješenje koje je, prema njenom mišljenju, najživotnije. Smatra da treba prije riješiti kanalizaciju, kolektor na rivi, pa makar se radilo u tri smjene, što smatra izvedivim. „Godinu dana je predugo za rad na toj dionici“, zaključila je.
I vijećnik Radovan Cvek se složio s njom i naglasio da na rivi mjestimice ima i preko metar mulja zbog čega ondje toliko smrdi. I on je bio duhovit: „Na nekim se mjestima i pomidori mogu saditi“, kazao je.
Odgovarajući na pitanja, Mattichio je izjavio kako je, na žalost, i izabrano najjeftinije idejno rješenje. „U odluci je prevladalo mišljenje da se odabere rješenje koje je najlakše provesti. To, na žalost znači, ono najjeftinije“, rekao je.
„Put za realizaciju rive je otvoren, imamo viziju, a ona će se ostvariti djelomično iz gradskog proračuna, investicijama, javno-privatnim partnerstvom… Sretan sam da su građani odabrali ulazak u EU, tako da sada ovaj projekt možemo kandidirati i za sredstva EU“, rekao je Miletić i dodao da je to moguće ostvariti tek kad je projekt dobro pripremljen. „Tako da do 2013. imamo dovoljno vremena da zadovoljimo sve uvjete“, kazao je i zaključio: „Naša Pula ima odličnu perspektivu za naše i buduće generacije“.
Perspektivu će, čini se, ipak dočekati tek neke buduće generacije. Jer prema riječima Mattichija, uvjete za to da Pula konačno postane grad na moru, dobit će tek za 30-ak godina. Tek tada će se, realno, moći početi realizirati njezino uređenje. Da citiram Loredanu Štok, samo nam Rusi i njihovo otkriće mogu pružiti nadu da će nam bakterija za dugovječnost pružiti mogućnost da doživimo i uživamo novu rivu i sve njene parkove, art-otoke, plutajuće garaže i ostala čudesa o kojima (za) sada možemo samo maštati. (Tekst i foto: Paola Albertini)