20 godina od smrti Antona Cerina: Čovjek na čijim je vizijama nastao Adris

Danas (7. prosinac) se navršava 20 godina od smrti Antona Cerina, hrvatskog gospodarstvenika i direktora rovinjskog TDR-a.

Cerin je rođen 1943. u selu Mrgani kraj Kanfanara. Osnovnu školu pohađao je u susjednom Baratu, a srednju poljoprivrednu školu duhanskog smjera završio je 1961. u Leskovcu (Srbija) te je potom bio tehničar u Tvornici duhana Rovinj (TDR). Kao Uljanikov stipendist 1971. diplomirao je na Metalurškom fakultetu u Ljubljani te je do ožujka 1972. radio u Uljaniku.

Nakon toga zapošljava se u TDR-u kao referent za unapređenje i razvoj, zatim kao tehnički direktor i direktor Radne organizacije TDR-a. Kasnije, postaje direktor i predsjednik Uprave dioničkog društva TDR. Godine 1988. magistrirao je na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu.

U politički život uključio se početkom 1990-ih te postaje saborski zastupnik SDP-a. Zajedno sa svojom tvrtkom, dao je velik doprinos tijekom Domovinskog rata. Preminuo je 1994. godine.

Idejni začetnik privatizacije TDR-a

Anton Cerin bio je, međutim, i glavni začetnik privatizacije TDR-a po zakonu ondašnjeg jugoslavenskog premijera Ante Markovića. Zahvaljujući Cerinovoj privatizaciji, koja je bila transparentna i gospodarski poticajna, TDR (koji se kasnije preimenovao u Adris) ostao je u vlasništvu zaposlenih i menadžmenta.

Danas, TDR posluje u sklopu Adris grupe, najveće i najuspješnije istarske tvrtke, a ujedno i jedne od vodećih hrvatskih i regionalnih kompanija.

Nino, kako su ga od milja zvali, imao je viziju velikog razvoja business centra srednje Europe u objektima TDR-a, Istragrafike i južnog akvatorija, uključujući i otok Katarinu kao površinu za rekreaciju povezanu s gradom podvodnim tunelom. Zamišljao je urediti južnu reprezenativnu luku te pokriti plivalište Delfin kako bi ga koristila djeca i građani Rovinja. Isto tako, u njegovu zamisao ulazio je i projekt preseljenja tvornice u Kanfanar kao i daljnjeg razvoja turizma na mjestu bivše tvornice i u Rovinju općenito.

Anton Nino Cerin uživao je velik ugled među hrvatskim gospodarstvenicima i bio je omiljen među svojim sugrađanima. Kao direktor Tvornice duhana Rovinj, vodio ju je uspješno i doveo u sam vrh hrvatskog gospodarstva. Dobitnik je nagrade za najuspješnijeg menadžera godine 1993. U znak sjećanja na ovog izuzetnog čovjeka, koji je uvijek pružao podršku mladim i nadarenim ljudima, od 1995. godine dodjeljuje se istoimena nagrada najuspješnijim mladim menadžerima. (I.B.)