Goran Farkaš: Svestrani glazbenik iz Pazina dobitnik županijske stipendije za očuvanje i njegovanje nematerijalne kulture
Dvadesettrogodišnji Goran Farkaš iz Pazina dobitnik je županijske stipendije za očuvanje i njegovanje nematerijalne kulture. Stipendija mu je dodijeljena u Muzeju suvremene umjetnosti Istre u Puli sredinom prosinca, prilikom prezentacije projekta XII x II - kalendara i pratećeg CD-a, na kojem svojom skladbom i sam sudjeluje. Bio je to više nego dobar povod za razgovor s talentiranim i svestranim glazbenikom, studentom muzikologije na sveučilištu u Ljubljani. Svira u pazinskom folklornom društvu i limenoj glazbi, orkestru Mišina iz Osijeka te na makedonskim gajdama vokalne skupine Despina. Glazbeni je direktor festivala Sedam dana stvaranja i član skupine Veja.
* Istarski ti je župan dodijelio stipendiju do kraja školovanja. O čemu je riječ? Jesi li joj se nadao?
- Riječ je o stipendiji koju Županija dodjeljuje mladim talentiranim umjetnicima. Županova potpora mi jako puno znači zbog toga što velikim dijelom skida opterećenje s leđa mojih roditelja. Nisam joj se nadao, ni približno! Čuo sam za tu potporu, ali nisam znao da se dodjeljuje svake godine, a nisam ni slutio da će ikad biti dodijeljena meni. Stipendija iznosi 1.100 kuna mjesečno i traje do kraja studiranja. Naravno, uz uvjet da se studira redovno, što ću svakako nastojati opravdati.
- Prvi instrument koji sam naučio je bila gitara u 4. razredu osnovne škole. Trebalo je nešto napraviti za nekakvu završnu predstavu, pa sam ja odabrao svirati gitaru. Nisam znao svirati, pa me tata na brzinu naučio "Za ljubav treba imat dušu" i nakon toga krenulo je neko „muziciranje“ na gitari. Što se tiče narodnih instrumenata, počeo sam nešto kasnije, ali ima tome sad već nekih desetak godina. U pazinskom folklornom društvu je bilo potrebe da se osposobe svirači na narodnim instrumentima i tu sam počeo, zvučalo mi je fora. Počeo sam svirati mih. U prve dvije godine tamo sam pokušao naučiti svirati i ostale istarske instrumente - svirale, šurle, bajs, vijulin.... 2007. godine, u 2. ili 3. srednje prijavio sam se preko FD Pazin na zimsku školu folklora, gdje sam se susreo i s drugim narodnim instrumentima - gajdama, diplama, lijericom, dudama... I ranije sam znao za te instrumente, ali ovo je bila prilika da ih upoznam iz prve ruke. Nakon toga sam se totalno zaljubio u narodnu glazbu i odlučio se baviti njome kad god mogu. Zbog toga sam 2009. pokrenuo festival u Pazinu pod nazivom TradInEtno.
* Znači sviraš mnoge instrumente?
- Ljudi me često pitaju koje i koliko instrumenata sviram. Mogu reći da više-manje znam svirati mih. Ostale instrumente samo pokušavam svirati. Moje mišljenje je da svatko može dobiti dva, tri tona na bilo kojem instrumentu, a to nikako ne znači svirati taj instrument.
* Od kad postoji Veja i kako bi definirao glazbeni žanr koji svirate?
- Veja postoji puno godina, mislim da je službeni početak bio 2005. ili 2006. godine. Prvi članovi su bili Noel Šuran, Dragan Cvitan i ja. Kasnije se pridružio moj brat Saša. Sadašnja postava je: Goran i Saša Farkaš, Sebastijan Demark, Ljuban Rajić i Marko Pernić. Žanr kojim se bavimo mogu definirati kao etno, neki bi rekli i „world music“. Ti termini su jako široki i uglavnom se unutar toga može svirati sve od bluesa, rocka, punka do „psihodelije“ i dalje će se zvati etno. Trudimo se biti originalni i oblikovati neki svoj stil. Svaki od članova u Veju donosi neki svoj utjecaj. (Tekst: Paola Albertini, Foto: Paola Albertini i Veja)
