Istarska politika 2011. godine: Tko je najviše dobio, a tko izgubio

Politička sezona u Istri svake godine službeno započne 14. veljače kada vladajući IDS slavi svoj rođendan. Riječi koje toga dana budu izrečene za IDS-ovom govornicom umnogome označavaju u kojem će se smjeru kretati istarska politička scena te godine. Stoga je i proslava 21. rođendana IDS-a, 14. veljače 2011. u Opatiji, ponudila niz simboličkih gesti. Naime, samim mjestom održavanja, izvan granica Istarske županije, IDS je svojim biračima, Istranima, ali i ostalim građanima Hrvatske poručio da će 2011. biti godina ozbiljnog IDS-ovog iskoraka na hrvatsku političku pozornicu, u samu izvršnu vlast.

Nakon simbolične proslave svog rođendana s druge strane Učke u veljači, IDS je u prosincu i službeno svoju vlast proširio izvan granica Istre, postavši dio nove hrvatske Vlade. Prvi put u povijesti Istre, još od vremena Austro-Ugarske, preko Italije, Jugoslavije i Tuđmanove Hrvatske, Istra i Istrani će imati značajnu ulogu u nekoj državnoj vlasti. To još nikada nismo imali, barem ne u tolikoj mjeri. Naravno, ako Damir Kajin prije toga sve ne upropasti svojim nesmotrenim izjavama.       

Dakle, politička 2011. počela je s Ivanom Jakovčićem, a završila s Kajinom. U međuvremenu dogodili su se Nansi Tireli, Tanja Vrbat i Plinio Cuccurin, koji je, na svoju žalost, mislio da je baviti se politikom isto što i voditi biznis, a vođenje političke stranke poistovjetio je s upravljanjem korporacijom. Rezultat toga bilo je previše potrošenog novca i izborni rezultat koji ga sigurno nije zadovoljio. To govori da je Cuccurin spretan poslovni čovjek, ali izrazito netalentiran političar. Da su Hrvatski laburisti, primjerice, u svoju kampanju uložili novaca koliko Ladonja, danas bi u Saboru sigurno imali 15-ak zastupnika.

Oni su za svoju kampanju potrošili nekih 200-injak tisuća kuna, a Nansi Tireli, koja je u Sabor ušla s liste ove stranke u našoj izbornoj jedinici, uvjeren sam da nije potrošila ni 15 kuna, ni toliko da plati pivu nekom svom potencijalnom biraču. Stoga je Nansi Tireli uz Ivana Jakovčića najveća politička dobitnica 2011. godine u Istri.

Od ostalih IDS-ovaca godinu će po dobrome pamtiti Valter Boljunčić i Giovanni Sponza, koji su prvi put ušli u Sabor, kao i Bernard Zenzerović i Darko Lorencin, koji su dobili važne dužnosti u novoj hrvatskoj vlasti. Njima bi se još mogli pridružiti Milan Antolović, Edo Kos i Oriano Otočan.

Ministra Veljka Ostojića namjerno nisam stavio među političke dobitnike, jer imam dojam da je njemu ministarska dužnost više došla kao obaveza, nego iskorak u karijeri. Navodno je onima koji su ga nagovarali da postane ministar namjerno postavio pet teških uvjeta, kako bi bio odbijen. Jedan od uvjeta bio je i niži PDV za turističku djelatnost. Kada mu je rečeno da će svih pet uvjeta postati sastavni dio programa nove Vlade, više nije mogao odbiti dužnost ministra turizma. Inače, Ostojić je vjerojatno jedini dužnosnik nove hrvatske vlasti, koji će za svoj rad mjesečno dobivati oko 30 tisuća kuna manje nego na prijašnjem poslu.    

Najveća politička dobitnica među istarskim SDP-ovcima je Tanja Vrbat, saborska zastupnica iz Umaga i vjerojatna buduća hrvatska promatračica u EU parlamentu. Ona tijekom 2011. nije napredovala u stranačkoj hijerarhiji, saborska zastupnica bila je i prije, ali je definitivno učvrstila svoj položaj kod predsjednika svoje stranke i novog premijera. Tanja Vrbat je osoba od najvećeg povjerenja Zorana Milanovića u Istri. Ono što je za Ivu Sanadera bio Darko Jergović, to ja za novog premijera mlada Umažanka.

SDP-ovi dobitnici su i fažanska načelnica Ada Damjanac i pulski vijećnik Peđa Grbin. Zahvaljujući Milanoviću ušli u Sabor, a većina analitičara slaže se da im je najveći plus bio što su se često suprotstavljali Jakovčiću i IDS-u. Ada Damjanac je svojim odbijanjem da potpiše ugovor o Brijuni Rivijeri zamalo minirala čitav projekt.

Tri SDP-ova saborska zastupnika iz Istre su tri najžešća kritičara IDS-a iz redova te stranke, što je jasan signal da Milanović dugoročno želi preoteti dio IDS-ovog biračkog tijela. Dakle, Ladonja je out, a najveći politički suparnik IDS-u godinu i četiri mjeseca prije lokalnih izbora postaje SDP.

Novi odnos snaga u SDP-u proizveo je prve gubitnike u toj stranci, a to su Dino Kozlevac i Vedran Grubišić. Predsjednik i tajnik županijske organizacije stranke na Iblerov trg nisu ni poslali svoje kandidature za Sabor, a upućeni tvrde da su tako odlučili nakon što su procijenili da ionako ne bi prošli. Budući ih nema ni među kandidatima za dužnosti u ministarstvima, jasno je da kod Zorana Milanovića više ne kotiraju dobro.     

HDZ je u Istri prošao kao i drugdje u Hrvatskoj, a ova stranka prvi put nakon dugo godina nema saborskog zastupnika iz Istre. Još je rano predviđati koji su istarski HDZ-ovci in, a koji out. To ipak ovisi o rezultatima unutarstranačkih izbora u toj stranci i o tome tko će biti novi predsjednik HDZ-a. U svakom slučaju, neki stranački veterani, poput dr. Nevija Šetića, su 2011. godine sigurno okončali svoje političke karijere. Njemu treba pridodati i Darka Jergovića. No, sadašnji politički koncept HDZ definitivno je potrošen i kako se ta stranka bude mijenjala u čitavoj Hrvatskoj, valja očekivati pozitivne promjene i kadrovska osvježenja i u istarskom HDZ-u.        

Hrvatska stranka umirovljenika je ulaskom u Kukuriku koaliciju zadržala parlamentarni status, no time nije riješila i sve svoje probleme. Iako je na čelu stranke Istranin Silvano Hrelja, HSU upravo u Istri ima najviše problema. Podjele u stranci izrazite su već tri godine, a dio članova, na čelu s bivšim predsjednikom županijske organizacije stranke, Zdenkom Pliškom, prešao je u novoosnovanu Stranku umirovljenika. Hrelja je na osobnoj razini vjerojatno imao uspješnu godinu, no 2011. za istarski HSU sigurno nije bila dobra godina.       

Od ostalih nekada velikih hrvatskih stranaka, u najgoroj situaciji u Istri trenutno je HSLS, koji je ovdje uvijek imao svoja uporišta, a u Općini Kanfanar čak imaju i načelnika - Sandra Jurmana. Gubitak parlamentarnog statusa ozbiljno je doveo u pitanje i sam opstanak stranke, pa Jurmana zbog te činjenice moramo svrstati među političke gubitnike. Izbacivanje iz stranke županijskog vijećnika Ivice Mikuličića zbog glasa za Brijuni Rivijeru, sigurno im nije pomoglo.

Istarskom HSS-u također slijedi marginalizacija. Stranka koja više nije na vlasti teško će pronaći nove članove u regiji u kojoj nikada nije imala tradiciju. Članstvo se već počelo osipati, a jedan cijeli općinski ogranak sprema se za kolektivni prelazak u IDS.  Istarski HNS u Istri, pak, već godinama ne postoji kao ozbiljna stranka, a sa smrću dr. Ivana Stanića pokopane su i posljednje iluzije da će „narodnjaci“ ikada postati važna stranka u Istri. (Nenad Čakić)