Kolinje na Barbanštini (video)
Dok sam sedamdesetih godina, kao dječak, živio na selu - u Šumberu, najveći nam je doživljaj bio kolinje. Tada bi se okupila sva rodbina, radile bi se kobasice, jeli čvarci i ražnjići uz ognjišće, a vrhunac gozbe bili su "blatni fuži" koje smo obožavali. Je li kolinje ostalo isto ili su se za ovih tridesetak godina običaji oko njega promijenili provjerio sam 28. prosinca u selu Kvarantija nedaleko Barbana, na imanju Mirka Špade, koji je taj dan imao kolinje.
Kao u doba mog djetinjstva, svinja još uvijek strada od uboda nožem u srce, s time da je negdje to milostivije - najprije se svinja onesvijesti, kao što je bilo kod Mirka Špade. Nakon toga pale joj se dlačice na koži. Danas se to, za razliku od nekada kada se svinja pokrila slamom i zapalila, radi s plinskim plamenikom.
A ostalo? Sve je isto, i dalje se rade kobasice, suše pršuti, pripremaju "blatni fuži". Svako mjesto ima jednog eksperta koji znade razrezati svinju. Pri tom se poslu mora dobro paziti da se pravilno odvoji panceta, žlomprt, pršuti i ostali dijelovi svinje, od koje je iskoristiv baš svaki djelić. Na imanju Mirka Špade za to je bio zadužen njegov brat Branko, koji u tome ima tridesetak godina iskustva. Branko Špada, koji inače živi u Marčani, kaže da je nekada znao u vrijeme kolinja razrezati i do petnaest svinja, no danas je toga puno manje. Za nekih je dva sata svinja već bila u konobi, spremna za soljenje i sušenje.
Na proljeće će se s prvim šparugama već moći jesti panceta, a oni nestrpljivi pršut mogu jesti već na ljeto. Svinje danas tek rijetki u Istri uzgajaju ili ih rijetko tko kupuje mlade i hrani devet mjeseci, kako se nekada činilo. Svinje se danas uglavnom kupuju u Slavoniji sa svojih dobrih 130-150 kila težine i već nakon petnaestak dana završe u kobasicama, pršutima i drugim prerađevinama.
Sjećam se da se u našoj kući uvijek kupovalo po dvije mlade svinje i da smo ih kao klinci hranili, davali im imena i plakali kada su ih klali. Naravno, nakon prvih "blatnih fuži", već smo zaboravili nesretne ljubimce, a u proljeće su redovito stizali novi. (Tekst i video: Dean Ćakić, foto: Roberto Matković)
