Sabor IDS-a poput kviza 1 protiv 100
Kao što je uobičajeno nakon svakih izbora, IDS je održao izvještajni Sabor stranke. Dvadesetitreći po redu kongres najveće istarske stranke održan je 27. prosinca u pulskoj Zajednici Talijana, a kako je na istom mjestu sat vremena kasnije organizirana tradicionalna fešta članova IDS-a Puljštine, stekao se dojam da je ovaj događaj iskorišten da se na istom mjestu održi i izvještajni Sabor.
U opširnom dnevnom redu, u kojem je većina točaka bila tipa „usvajanje poslovnika o radu“, najuzbudljiviji dio trebalo je biti Jakovčićevo izvješće te glasanje o povjerenju Predsjedništvu stranke. No, kako je Jakovčić istog dana već bio održao dva govora (doduše, jednog kao župan, a drugog kao predsjednik IDS-a), a Glas Istre objavio opsežan intervju s njim, bilo je iluzorno očekivati neku posebnu medijsku bombu u „izvještajnom govoru“.
Predsjednik IDS-a stoga je samo ponovio da će Kukuriku koalicija na vlasti ostati osam godina, kako je IDS u toj koaliciji ostvario svoj cilj osvojivši tri saborska mjesta i kako će Istra profitirati s novom vlašću „ne samo zato što je najviše povjerenja poklonila novoj vlasti nego i zato što najsnažnije doprinosi gospodarskom razvoju Hrvatske“.
Iako novinari od Jakovčića nisu čuli ništa novo, da njegov govor ipak bude zanimljiv pobrinuo se izvjesni Bruno Pipo Krstulović iz Pule, koji je nekako zalutao na Sabor, sjeo u zadnji red i poluglasno (i polupijano) komentirao Jakovčićeve riječi. Pa je na Jakovčićevo podsjećanje na 18 HDZ-ovih godina dobacio „Pusti HDZ, prošlo je to! Pričaj nešto drugo“, a mene je najviše nasmijao kada je Jakovčić u nekom kontekstu spomenuo Dalmaciju, a Pipo je sebi ispod brka promrljao: „U pičku materinu i ti i Dalmacija!“
Iako je Pipov performans izluđivao IDS-e skojevce iz Splitske 3, koji su bili zaduženi da na Saboru sve prođe bez problema i koji u čudu nisu znali što da rade s ovim nepredviđenim gostom, njegove simpatične upadice čuli smo samo mi koji smo sjedili u zadnjim redovima.
Druga zanimljivost 23. Sabora IDS-a bilo je glasovanje o povjerenju Predsjedništvu, koje je prvi put u povijesti ove stranke izvedeno uz pomoć malih uređaja za elektronsko glasovanje. Naime, svaki je fiducijar dobio mali „daljinski“, kakve imaju sudionici kviza „1 protiv 100“ ili publika u „Milijunašu“ kada glasuje prilikom jockera „Zovi publiku“ i onda je pritiskom određenog gumba glasao „da“ ili „ne“. Iako smo neke fiducijare zezali da je uređaj podešen tako da bez obzira koji gumb pritisneš, uvijek pokazuje „za“, IDS-ovci se nisu dali omesti i odgovorno su obavili svoju zadaću, pa je Predsjedništvo IDS-a dobilo povjerenje 119 fiducijara, dok im je njih 7 uskratilo povjerenje.
Meni je pritom najzanimljiviji bio Emil Soldatić, IDS-ov Vladimir Šeks (čovjek za specijalne partijske zadatke), koji se, dok je pritiskao gumbiće na uređaju za elektronsko glasovanje, sigurno sa sjetom prisjećao dobrih, starih vremena kada se o važnim stvarima odlučivalo dizanjem ruku, pa si lijepo mogao vidjeti koji mangup nije glasao onako kako su šefovi zamislili. Ovako nikad neće saznati kojih sedam fiducijara nije dalo povjerenje Predsjedništvu, kao što ni gradonačelnik Labina Tulio Demetlika nikada neće saznati koja to petorica (a sve bi dao da zna) nisu glasala za njegov ulazak u Predsjedništvo. Naime, zbog bolesti Marina Brkarića, Labinština je ostala bez svog predstavnika u Predsjedništvu stranke, pa je na prijedlog Zajednice podružnica IDS-a Labinštine, na to mjesto izabran Demetlika. (Tekst i foto: Nenad Čakić)
