Andrea Matošević: Rudari su inteligentni ljudi s nevjerojatnom strašću prema radu i životu

Iznimno vrijednu knjigu „Pod zemljom: Antropologija rudarenja na Labinštini u 20. stoljeću“ mladog znanstvenika dr. Andrea Matoševića, predstavili su na 17. Sajmu knjige u Istri, uz autora i Jadranka Grbić Jakopović, Ines Prica i Boris Koroman. Knjigu su izdali Institut za etnologiju i folkloristiku i Sveučilište Jurja Dobrile, a bavi se rudarskom radničkom kulturom. Dr. Matošević u knjizi obrađuje niz tema, načinom preživljavanja u rudniku, specifičnim identitetom tih radnika, geografskim područjem Labinštine, životom žena i djece obitelji rudara… Riječ je o vrlo zanimljivoj knjizi, koja je bila povod da razgovaram s ovim pulskim znanstvenikom.

* Odakle ideja da radite upravo na toj temi?
- Više puta sam razmišljao o tome, nema nekog posebnog razloga. Meni se čini da vas ponekad jednostavno teme same nađu. Jednostavno se pronađeš u nekoj temi koja ti se svidi, leži ti i ostaneš u njoj. I onda se u njoj sve više i više nalaziš.

* Jeste li nakon odrađenog istraživanja dobili ono što se i očekivali?
- Zapravo, ne. Prva neka niša koja te zaintrigira, sigurno nije i posljednja zbog koje ostaješ u nekoj temi. Jednom kada uđeš u nju to je zapravo kao da uđeš u neku špilju, koju još nisi poznavao i onda istražuješ sve njezine rukavce, sve njezine zakučaste prostore. Pokušavaš odgonetnuti čim dublje. Tako je sa svakom temom, a tako i s ovom. Svako je istraživanje svojevrsna avantura. Ja sam i analizirao, ali i možda više interpretirao nego opisivao te rudare.

* Što sada, nakon izlaska knjige?
- Ja sam donekle dao glas tim rudarima, kao marginalnoj skupini koja se nije imala prilike  izraziti jer nije imala kanal, medij. To je i jako sklizak teren, jer pitanje je koliko zapravo netko može shvatiti tvoje probleme, tvoju poziciju. To može biti izvor jako puno interpretacijskih problema. Kako bismo doskočili tome, moja je ideja da svaki rudar dobije knjigu u kojoj je svojim intervjuima sudjelovao. Volio bih da je pročitaju i da napravimo jednu sljedeću etnografiju, istraživanje o tome koliko moje istraživanje njih koincidira s onime što su oni pročitali.

* Nisu baš svi rudari koje ste kontaktirali pristali na razgovor s vama?
- Neki jednostavno nisu htjeli. Ali i samo odbijanje je znakovito. Odbijanje razgovora s istraživačem, a ja nisam jedini, znam da postoji još slučajeva, indikativna je sama po sebi. Naravno, to može biti osobnog karaktera, možda im se ja nisam svidio, ali čini mi se da je vjerojatnija činjenica da oni ne žele govoriti o vlastitoj profesionalnoj i egzistencijalnoj prošlosti koja je zasigurno ponekad bila i vrlo traumatična. Iz tog razloga čini mi se da oni, koji su preživjeli tih 25-26 godina u rudniku koliko je trajao njihov radni vijek, jednostavno su, kada su izašli iz njega rekli: "Ostao sam živ, preživio sam, uspio sam uštedjeti što sam uspio, ja idem dalje, ja o tome više ne želim razgovarati". S druge strane, postoje ljudi koji su u potpunosti još uvijek "opsjednuti" svojim profesionalnim identitetom, ali u pozitivnom smislu i onda o tome s vama na jedan vrlo ležeran način često i časteći vas u svom domu, razgovaraju o godinama vlastitog rudarskog iskustva.

* I vas je istraživanje nagnalo da se spustite u rudnik. Kakvo je za vas bilo to iskustvo?
- Da, ja sam imao sreću da sam, zahvaljujući jednom entuzijastu, prošao tim podzemnim gradom i volio bih opet ići dolje jer je to stvarno jedno specifično iskustvo. Volio bih o tome pisati opet, sada kada imam toliko iskustva. Ta tema me i dalje intrigira i bilo bi to jedno sasvim novo iskustvo pisanja.

* Tko je autor fotografije s naslovnice?
- Naslovnica je djelo Borisa Cvitanovića koji je za Studentski list 1987. godine išao pratiti 30-dnevni štrajk rudara, a ono što je interesantno je da njegove fotke odišu strahovitom smirenošću i rezigniranošću koja za to vrijeme nije bila karakteristična. On je maestralno uspio prikazati rudarsku intimu jer, kao što se vidi i na naslovnici, ulazio je u domove rudara i to je ono što je važno za percepciju rudarskog života u njegovoj cjelini.

* Kako biste ukratko opisali rudare?
- Kao inteligentne ljude. Ljude koji imaju nevjerojatnu strast prema radu i životu općenito i unatoč brojnim tragedijama kojima su svjedočili i sudjelovali, nisu rezignirali od života, a niti od memorije o vlastitoj profesiji. (Tekst: Paola Albertini, Foto: Sajam knjige u Istri)