Slobodan iz Rovinja: 'Molio sam liječnika da mi reže nogu. Sad mi treba pomoć da opet hodam'

Trpio sam stravične bolove, kronično, godinama... Nisam spavao, liječnici su mi na bolesnoj nozi rezali prst po prst, imao sam teško krvarenje. Toliko teško da sam u jednom navratu izgubio litru krvi. Na kraju sam molio liječnike da mi odrežu nogu, doslovno sam ih molio. Da nisu, htio sam je odrezati sam, samo da mi poslije liječnik zašije ranu, piše Dijana Marić za 24sata.

Kaže nam to Slobodan Ikač (40) iz Rovinja. Njegova dijagnoza je Buergerova bolest, stanje ponavljane upale i začepljenja malih, srednjih i velikih arterija udova, uz pogoršanja. Kako je i naveo, trpio je velike bolove, amputacije prstiju, a onda i desne noge. Prvo su mu amputirali potkoljenicu, a nakon dva dana i dio iznad koljena jer su liječnici utvrdili da je stanje loše.

- Medicinski sam tehničar po struci, ali kratko sam radio na tome mjestu. Moj je posao rad u jednom rasadniku u Rovinju. Ondje radim 19 godina. Kad su mi amputirali potkoljenicu, nakon dva dana prilikom previjanja noge i natkoljenični je dio potpuno pocrnio, kao da je netko katranom namazao taj dio noge. Znao sam da moraju rezati još. Imam tešku perifernu arterijsku bolest, a nakon sumnji na razne dijagnoze upisali su mi na kraju u opis bolesti 'Buergerova bolest', koja napada periferni dio, a kod mene je bila začepljena arterija iznad koljena, kamo Buergerova bolest baš ne ide. Ali ipak je stavljena pod moju dijagnozu - počeo je svoju mučnu priču Ikač.

'Odrezani dio noge još osjećam...'

Svako toliko dodiruje preostali dio noge i kaže da odrezano stopalo još osjeti iako ga nema. Rodom je iz Vukovara, a majka mu je bila samohrana te je podignula tri sina. U Istru je s braćom došao 1991. godine, a majka se vratila u rodni Vukovar baš kad je Slobodan završio stažiranje i počeo raditi. Ostao je u Istri, upoznao djevojku, s kojom je gotovo 20 godina i žive u podstanarskom stanu. Posložio je nekako život, ali sudbina je htjela drukčije. Kaže kako je sve počelo 2016. godine trncima u stopalu.

- Mogao sam prehodati oko 400 metara, nakon čega bi počeli grčevi toliko jaki da se nisam mogao pomaknuti s mjesta. Grčevi bi se širili do listova. Kad bi me pitali koliko je boljelo od 1 do 10, rekao bih 12. To su ishemijski bolovi, do kojih dolazi zbog manjka cirkulacije, a liječnik kod kojeg sam prošlo ljeto bio na operaciji opisao je te bolove identične srčanom udaru. Godine 2017. moj šef, koji mi je ujedno očinska figura, kazao mi je da probam ići u barokomoru u Pulu. Liječnik u barokomori sumnjao je na Buergerovu bolest i u proljeće 2017. krenuo sam tamo i puno mi je pomogla. Mogao sam napraviti više koraka. Kad bi me uhvatio grč i paralizirajući bolovi, doslovce bih morao stati da krv dođe u mišiće. Nakon odlazaka u barokomoru uspio sam hodati kilometrima. Ali HZZO je poslije maknuo neke bolesti s liste i nisam mogao ići, osim da sam platim. Nisam to mogao sebi priuštiti. A meni je barokomora trebala. To je trajalo sve dok HZZO 2019. godine nije vratio barokomoru na listu. Ali te godine dobio sam ranu na ruci - emotivno govori o svojoj muci.

Njegova dugogodišnja djevojka, slušajući, tiho je plakala. Prošla je sav pakao s njim. Ponovno je u barokomori odradio 60 ulazaka, koliko HZZO dopušta. Rana je zacijelila. U siječnju 2020. godine pojavila mu se rana ispod prsta desnog stopala.

- Liječnica opće prakse dala mi je kuru lijekova protiv gljivica, ali nije pomoglo. Vratio sam se na posao s bolovima. Šepao sam. Šef je vidio koliko mi je teško i rekao da moram liječniku. Došao sam kući da se otuširam i pokušao obuti tenisice prije odlaska u bolnicu. Ali tenisica nije išla na nogu koliko je stopalo bilo oteklo. To je bilo vrijeme lockdowna zbog koronavirusa. Privatno sam napravio u jednoj pulskoj poliklinici pretrage i pokazalo se da su sužene i začepljene arterije u nozi. U vrijeme korone nismo mogli ići nikamo, pa je teško bilo doći do liječnika. Patio sam od luđačkih bolova i svojoj sam dragoj rekao kako mi dođe da se zakucam autom u neko stablo samo da bol prestane - s knedlom u grlu nastavio je Slobodan.

Spavao je sjedeći zbog bolova

Više nije mogao niti dignuti nogu na krevet. Morao ju je držati na podu jer je boljelo manje. Kratko bi uspijevao spavati, i to samo u jednom položaju. Sjedeći, s glavom naslonjenom na jastuk koji je držao u rukama, o čemu svjedoče i fotografije koje je snimila njegova djevojka. Pio je tablete protiv bolova, ali nakon nekog vremena nisu više pomagale. Bolovi su bili presnažni i konstantni.

- Zaspao bih kad bih od bolova pao u neku 'polunesvijest', i to na možda dvadesetak minuta po noći. Kad je prošao lockdown, otišao sam jednom pulskom kirurgu, koji mi je rekao da mi pomoći nema. Rana na prstu noge još nije zacijelila. Nastao je i limfedem noge, pa sam išao na tretmane u bolnicu. Nije pomagalo, nije više pomagala ni barokomora. Bio sam očajan u tom vrtlogu nemogućih bolova. Napravio sam koronarografiju u Krapini, u Klinici Magdalena, i nakon toga mi je kirurg kazao da će moji problemi nestati ako mi amputiraju obje noge, do koljena. Rekao mi je da bih s protezama za osam tjedana zaboravio da sam bio bolestan. Nisam u početku to htio nego sam išao na amputaciju prsta. Dvadesetak dana kasnije rana je potpuno zacijelila. Nakon pet mjeseci uspio sam i gibati stopalo i sretan sam se 2021. godine vratio na posao, koji volim. Šef mi je rekao da ću raditi s klijentima i držati dio logistike, čitati projekte... Ali očito mi je bilo suđeno nešto drugo jer se pojavila rana na petom prstu desnog stopala. Ubrzo se ogulio, kao banana. Znao sam što me čeka. Odrezan mi je i taj prst - priča šokantne detalje.

Tablete je, nastavlja, gutao kao bombone. U veljači 2023. završio je na Sušaku, piše 24sata, gdje možete pročitati čitav tekst.