Istarski sport ostao bez još jednog velikana

Labinski sport ostao je bez još jednog velikana. U 84. godini preminuo je Ratko Benazić, samozatajni sportski djelatnik koji je svojim direktnim i indirektnim utjecajem obilježio najveći dio labinske rukometne povijesti.

Diplomirani trener rukometa, profesor tjelesnog odgoja, do umirovljenja je radio u OŠ Ivo Lola Ribar i podučavao djecu košarci, nogometu, ali najviše rukometu. U sportu je aktivno proveo punih 55 godina, pa se slobodno može reći da je sudjelovao u odgoju većine labinskih rukometaša, od onih manje poznatih do kasnijih reprezentativaca i uspješnih internacionalaca.

Benazić je rođen 9. srpnja 1941. godine u Šumberu. Osnovnu školu i gimnaziju završio je u Labinu, nakon čega je u Zagrebu upisao Fakultet za fizičku kulturu. Usmjerio se na rukomet kao užu specijalnost te je po završetku studija stekao zvanje profesora tjelesne i zdravstvene kulture  i višeg sportskog trenera u rukometu.

Sport je zavolio od dolaska u osnovnu školu gdje se kao desetogodišnjak uključio u DTO Partizan, u kojemu je najprije trenirao gimnastiku, potom košarku, rukomet i nogomet. U nogometu je kao igrač najduže ostao, sve do 1975. godine. Njegovi trenerski dometi u navedena tri sporta bile su republičke lige, a najviše je truda uložio i najviše rezultata ostvario trenirajući podmladak u rukometu, što je postalo njegovo životno opredjeljenje.

Nakratko je zbog potrebe u klubovima trenirao rukometašice seniorke, košarkaše i košarkašice i nogometaše s kojima je osvajao republička prvenstva i sudjelovao u kvalifikacijama za ulazak u Drugu ligu.

Mnoge igračice koje je uveo u svijet sporta, prije svega rukometašice, igrale su u prvoj ligi bivše države, bile članice raznih republičkih i državnih selekcija te igrale u inozemstvu. Manje je poznato da je ekipa košarkašica koju je trenirao igrala u jedinstvenoj Hrvatskoj košarkaškoj ligi, a dvije djevojke su igrale i u državnoj juniorskoj reprezentaciji.

Sa svojim ekipama osvajao je prvenstva vodeći ih od prvih koraka, ponajviše rukometne i košarkaške muške i ženske ekipe, što je u sportu rijetkost. U više je navrata sudjelovao u rukometnim kampovima, a bio je i trener kadetske reprezentacije Hrvatske.      

Brojne su nagrade i priznanja koje je za svoj predani rad primio. Spomenimo samo neke: Platinasta plaketa RK Rudar za najboljeg trenera u povijesti kluba, Povelja Rukometnog saveza Hrvatske, Nagrada Grada Labina, Nagrada za životno djelo Radio Labina i Glasa Istre, te nagrade za životno djelo Saveza sportova Grada Labina i Saveza sportova Istarske županije.