Silvano Hrelja: Pazi samo da mu se ne zamjeriš
Neposredno nakon parlamentarnih izbora 2007. godine, Silvano Hrelja u ime HSU-a i Damir Polančec u ime HDZ-a, vodili su pregovore o koaliciji. Nakon kratkih i uspješnih sastanaka, Hrelja je u Predsjedništvo ''umirovljenika'' donio prijedlog sporazuma. Sve je izgledalo manje - više kako su umirovljenici očekivali. Osim zadnje stranice.
''Pisalo je „predsjednik HSU-a Silvano Hrelja“, što nas je sve iznenadilo, prvenstveno zato što sam predsjednik stranke bio ja. Hrelja je kasnije tvrdio da je to Polančecova tajnica krivo pretipkala'', priča Vladimir Jordan, danas u političkoj mirovini. Godinu dana poslije, Hrelja je doista postao predsjednik stranke. Ovim je riječima novinar Globusa Ante Milković započeo tekst o Silvanu Hrelja u sklopu dossiera ovog tjednika, u kojem su predstavili najvažnije političare buduće hrvatske vlasti.
Silvano Hrelja rođen je 1958. u Hreljinu, blizu Rovinja. Završio je srednju elektrotehničku školu, a nakon toga Visoku tehničku školu u Zagrebu. Njegov prvi posao bio je u tvrtki Elektromehanika, gdje je kao 20-godišnjak počeo raditi kao elektrotehničar u proizvodnji. Početkom 80-ih dobiva posao u brodogradilištu Uljanik. I ovdje je prvo radio kao elektrotehničar, no kasnije je napredovao pa je obavljao poslove inženjera sigurnosti na radu. Devedesete je Hrelja dočekao u Uljaniku, ali se tada aktivno uključio u rad sindikata, što je obilježilo njegovu karijeru. Prvo je 1990. izabran za sindikalnog povjerenika Sindikalaca metalaca Hrvatske u Uljaniku, od 1994. obavlja funkciju regionalnog povjerenika za Istru, a od 1996. regionalni je povjerenik za cijeli SSSH.
''Upoznao sam ga još 1993., kad je bio povjerenik za Uljanik. U sjećanju su mi uvijek ostale noći koje smo provodili po hotelima u Istri zbog nekih sindikalnih aktivnosti. Kako smo štedjeli novac u sindikatu, znalo je po dvoje ljudi spavati u krevetu. Mene je obično dopalo da spavam sa Silvanom, što baš nije bilo ugodno budući da je uvijek bio korpulentan'', prisjeća se Vedran Dragičević, današnji predsjednik Sindikata metalaca Hrvatske. Sindikalni posao u Istri nije bio pretežak, ponajviše jer je situacija u tamošnjim tvrtkama bila puno bolja nego u ostalim dijelovima Hrvatske.
Njegova politička karijera počinje 2000., kad mu organizatori skupa za umirovljenike u Istri priopćavaju kako ga želi upoznati tada politički nepoznati Vladimir Jordan. Šef HSU- a tada je htio ojačati svoju organizaciju u svim dijelovima Hrvatske i trebao mu je netko u Istri.
Hrelja nije puno dvojio te je odmah po ulasku u stranku postao predsjednik Istarske organizacije ''umirovljenika''. Stranačke ga se kolege iz tog razdoblja prisjećaju kao upornog i velikog radnika koji je obilazio Istru i uvjeravao umirovljenike da je HSU njihova prilika. Taj se rad, očito, isplatio jer je HSU 2003. napravio politički mini boom i dobio tri zastupnika u Saboru. Jedan od njih bio je i Hrelja. HSU na slijedećim izborima doživljava poraz i dobivaju samo jedan mandat u Saboru. Zastupnik je, drugi put, postao Hrelja.
Iz tog se razdoblja vuku crne uspomene na HSU i bivšeg predsjednika Jordana jer su osumnjičeni HDZ-ovci za crne fondove u iskazima prepičavali kako su za mali novac kupili ''umirovljenike'' i njihova tadašnjeg predsjednika.
Hrelja stranku preuzima 2008. godine. Jordan danas tvrdi kako je zadovoljan što ga je naslijedio Hrelja. Dio bivših stranačih kolega koji su HSU napustili ili su izbačeni, ne dijele njegovo mišljenje. ''Hrelja se jako trudi biti autoritativan i dominatnan u stranci. Sve ide dobro dok netko ne pokaže drukčiji stav, tada dolazi u njegovu nemilost'', govori Lazar Grujić, bivši član predsjedništva HSU- a, danas predsjednik konkurentne Stranke umirovljenika.
HSU nitko nije očekivao u Kukuriku koaliciji, no u HNS- u su puno ranije mudro procijenili da bi se u tandemu s HSU- om mogli bolje postaviti prema SDP- u. Takva razmišljanja idu toliko daleleko da narodnjaci računaju kako će HSU dobiti jedno ministarstvo, ali će, prema ranijem dogovoru, to ministarstvo morati prepustiti njima, dok će ''umirovljenici'' dobiti neku utješnu nagradu.