Foto Oni su najaktivniji klub i imaju najboljeg sportaša u gradu. 'Mnogi misle da je sve u snazi, ali jedan krivi korak...'
Piše: Siniša Žulić

Široj javnosti možda je malo manje poznato kako je Poreč posljednjih godina centar svjetskog hrvanja. Proteklog tjedna u tamošnjim su dvoranama održana pripremna druženja najboljih svjetskih hrvača, čije se medalje osvojene na olimpijskim igrama te svjetskim i kontinentalnim prvenstvima mogu mjeriti u desecima kilograma zlata i ostalih plemenitih metala, kojim se nagrađuju najbolji sportaši. Među njima je i Kubanac Mijain Lopez, čovjek koji se na posljednjih pet Olimpijskim igara okitio zlatnom medaljom i po tome je rekorder, a u svoje je vitrine ‘pospremio’ isto toliko zlatnih kolajni sa Svjetskih prvenstava.
No, osim pripremama najboljih na svijetu, Poreč se može pohvaliti i svojom vrlo uspješnom hrvačkom družinom. Protekloga tjedna na Danu porečkog sporta posebno su oduševljenje među porečkim hrvačima donijela brojna priznanja koja su dodijeljena njihovom klubu. Njihov Petar Matić proglašen je najboljim sportašem grada, a Hrvački klub Poreč dobio je posebno priznanje za najaktivniju sportsku udrugu. Nagrada za najuspješnijeg sportskog djelatnika otišla je u ruke njihova predsjednika Darka Kaduma, dok je priznanje za sportski uspjeh i iznimne sportske rezultate primio Nikola Matić, a Antonio Leva dobitnik je nagrade za perspektivnog mladog sportaša.
- Moram priznati da smo bili vrlo iznenađeni i oduševljeni, jer se nikad u povijesti nije dogodilo da je naš klub ‘pokupio’ toliko priznanja, nije krio zadovoljstvo dobivenim nagradama predsjednik kluba Darko Kadum.
I sve to u godini kada ovaj porečki sportski kolektiv slavi 60. obljetnicu svoga postojanja. Ljubav prema ovom sportu na Poreštini prigodno je donijelo i osnivanje samog kluba - na Valentinovo.
- Sve je započelo 1964. godine kada je Danilo Lukić okupio dečke koji su radili u turizmu i učenike pretežito poljoprivredne škole. Sam klub registriran je 14. veljače 1965. godine te od tada djeluje bez prestanka sve do današnjih dana. U devet navrata naši su hrvači bili sportaši Grada Poreča, dodijeljen su nam brojna priznanja i medalje na državnim prvenstvima, dodaje Petar Orlović, također jedan od doajena porečkog hrvanja koji je za svoj rad primio i gradsku nagradu za životno djelo.
Orlović i Kadum zajedno imaju preko stoljeće staža na hrvačkim strunjačama i svakako su pravi sugovornici za laganu šetnju kroz najznačajnije događaje i uspjehe ovog sportskog kolektiva.
- Dosad smo prikupili 35 medalja na državnim prvenstvima te smo imali i pet prvaka. U razdoblju od 1966. do 1971. godine imali smo jednu odličnu generaciju koja je bila omladinski prvak bivše države, da bi 1977/78. bili prvaci međurepubličke lige i plasirali se među savezne ligaše. Nakon ratnih godina 2009. godine takmičili smo se u Prvoj ligi, a sada nam je želja da ponovimo te uspjehe s obzirom da ponovno imamo dobru momčad, prenosimo samo kraći dio uspješne povijesti koju nam pripovijeda Orlović. Ostalo ćemo prepustiti bogatoj klupskoj monografiji koju planiraju ubrzo izdati.
Hrvački klub danas broji šezdesetak članova u svim kategorijama koji gotovo svakodnevno treniraju. Izgradnjom Žatike dobili su svoj trajni dom u ovom velebnom sportskom zdanju i više nema potrebe za postavljanjem i sklanjanjemstrunjača nakon svakog treninga. Iznimka je bila prošli tjedan, kada su zbog priprema najboljih svjetskih hrvača dio podloge morali postaviti u dvorani porečkog Diamanta, a dio u Intersport centru u Zelenoj Laguni, gdje se održavalo nacionalno školsko prvenstvo, pa su i mladi porečki hrvači svoje treninge održavali u tom prostoru.

Pitamo kako se jedan ovako naizgled ‘dosadan’ sport uspijeva othrvati sve većoj konkurenciji borilačkih disciplina koji su medijski puno eksponiraniji i nemilosrdniji što je nažalost danas ekvivalent za atraktivnost pa time privlače veću pažnju javnosti od arhaičnog grčko-rimskog ‘naguravanja’, kako mnogi percipiraju ovakav način suprotstavljanja ljudske snage i tehnike. No mi bi ipak naglasili kako ga njegov olimpijski predznak ipak izdiže od mnogih drugih borbi, koje svoju popularnost 'bildaju' isključivo na društvenim mrežama i medijskim platformama.
- Hrvanje je bazičan sport mnogim ostalima, a zahvaljujući našim aktivnostima, trenerima koji rade s djecom te uspješnom tradicijom koju imamo, još je uvijek veliki broj mladih koji se žele okušati upravo kod nas. Mnogi misle da je u hrvanju dovoljno biti snažan, no kao i kod mnogih drugih sportova taktika i tehnika ipak prevladavaju. Jedan krivi korak i odmah možeš izgubiti borbu, dodaje Orlović.
U hrvanju je zabranjeno udaranje protivnika rukama, nogama, laktovima ili glavom, kao i nesportski potezi kao što su grebanje, ugrizi, zahvati ispod pojasa i slično, pa nas je zanimalo koje su najčešće ozljede u ovom naizgled grubom sportu.
- Mnogi se iznenade kada kažemo da su u hrvanju najčešće ozljede uši. Prije svega jer u borbi često dolazi do ‘ribanja’ ušiju i stvaraju se hematomi. Bude tu i ozljeda ‘špiceva’ rebara, ali to se u pravilu događa kod mlađih hrvača. Teže ozljede puno su češće u sportovima poput nogometa, kaže Kadum.
Porečki hrvači ponosni su i na organizaciju brojnih natjecanja, zbog kojih kažu, svjetski junaci iz uvoda ove naše priče i pohode Istru u pripremama za osvajanje svojih najsjajnijih odličja.
- Prošle godine imali smo priliku organizirati Svjetsko veteransko prvenstvo, a Poreč je već godinama domaćin brojnim natjecanjima. Već je to uhodana ekipa koja to radi tako da nema većih problema, a i međunarodne federacije već znaju da će u našoj organizaciji sve biti u redu, iako su standardi za organizaciju jako visoki. Isto tako moramo reći kako je naš sport u protekloj godini napravio više od 20 tisuća noćenja, čime se potvrđuje da hrvanje može imati i popriličan turistički učinak van sezone, kažu Kadum i Orlović.
Porečani međutim na tome ne staju. Planovi za naredno razdoblje ovog porečkog kolektiva još su ambiciozniji.
- Svjetska hrvačka federacija već nam je dodijelila organizaciju Svjetskog prvenstva za mlađe seniore u 2026. godini, a želja nam je organizirati natjecanja u hrvanju u pijesku. Radi se o jednoj novoj vrlo atraktivnoj disciplini i želja nam je dovesti svjetsku elitu u sklopu Svjetskog kupa. Sport je vrlo dinamičan i atraktivan te smo sigurni kako može biti nova dobra prilika za promociju našeg grada, kaže Darko Kadum, predsjednik Hrvačkog kluba Poreč.