Pula je grad kružnih tokova. Pogledajte koliko ih ima i gdje će se još graditi

Kružnih tokova u Puli nikad dosta. Poznato je da rasterećuju promet, čine ga protočnijim, iako neki smatraju da rotori na svakih 50-ak metara, poput 'kikirikija' kod Kolodvorske ulice čak mogu opteretiti pažnju vozača. Kako bilo, Pula je grad kružnih tokova, i na tome neće ostati. Iz Komunalne palače odgovaraju koliko ih ima i gdje se još planiraju graditi.

Takozvanih kružnih raskrižja na području Pule je ukupno 28, od čega ih se na nerazvrstanim cestama u nadležnosti Grada nalazi 18, dok ih je 10 na ulicama u nadležnosti Hrvatskih cesta. Jedno od njih, ono na spoju Ceste prekomorskih brigada, Premanturske i Ulice Marsovog polja, ove se godine planira rekonstruirati u sklopu obnove dijela Ceste prekomorskih brigada, dionice Medulinska – Premanturska.

U fazi  projektiranja je i rotor na križanju Fažanske ceste, neposredno uz ulicu Šurida: izrađen je idejni projekt i ishodovana lokacijska dozvola. Novi rotori planiraju se pak izgraditi na Vodnjanskoj cesti, odnosno Ulici Vallelunga, spojnoj cesti za Partizanski put te još jedan na Fažanskoj cesti (buduća D75 – Fažanska cesta).

Iz Grada nabrajaju niz prednosti koje donose rotori u odnosu na klasična raskršća, poput veće sigurnosti prometa; niže razine buke i emisija ispušnih plinova; manjih posljedica prometnih nezgoda (nema čeonih sudara i sudara pod pravim kutom); mogućnosti propuštanja prometnih tokova velikih jakosti; kraćeg čekanja na prilazima (neprekinutost vožnje) i zauzimanja manjeg prostora.

No, i kružni tokovi imaju svojih nedostataka: veći broj prometnih traka u samom smanjuje prometnu sigurnost, suprotno od klasičnih raskrižja u jednoj razini. Stoga se, navode iz Grada, preporučuje izgradnja  jednotračnih, što nije uvijek slučaj u Puli. Spomenimo samo veliki kružni tok 's makovima' na ulazu u Pulu, u kojem se mogu razviti velike brzine, gdje su se već događale prometne nesreće.

Nadalje, veći broj kružnih raskrižja u nizu ne omogućava uvođenje 'koordiniranog prolaza', odnosno zelenog vala. Osim toga, često nedostaje prostora za izgradnju središnjeg otoka na već izgrađenim područjima. Kružna raskrižja većeg polumjera nisu najprikladnije rješenje ispred institucija za slijepe i slabovidne osobe, domova za starije, bolnica i domova zdravlja, kao i na svim onim mjestima gdje nemotorizirani sudionici u prometu zbog svojih privremenih ili trajnih fizičkih oštećenja ne mogu sigurno prelaziti raskrižja bez svjetlosnih signalizacijskih uređaja. Rotori većeg polumjera nisu najprikladnije rješenje ni ispred dječjih vrtića i škola te na drugim mjestima na kojima se kreće veliki broj djece, a problemi nastaju i pri velikom intenzitetu biciklističkog i/li pješačkog prometa koji presijeca jedan ili više krakova jednotračnoga kružnog raskrižja.

„Kružni tokovi su lošije rješenje pri velikom intenzitetu lijevih skretanja; naknadna semaforizacija ne utječe bitno na povećanje propusne moći. Tokovi koji skreću ulijevo iz suprotnih smjerova nepotrebno se presijecaju, tj. prepliću, što nije slučaj kod izravno kanaliziranih raskrižja“, navode iz Grada te napominju da je zbog svega navedenog potrebno provjeriti primjerenost primjene kružnog raskrižja prilikom izgradnje novog ili rekonstrukcije postojećeg klasičnog raskrižja.