Paus nije Marvelov junak koji se u tajicama bori za pravednije društvo

Možda mi je promaknulo. Možda Dalibor Paus nije tek početkom ove godine prvi put u javnom prostoru spomenuo nasukani brod Deala u Raškom kanalu. Možda ova njegova predstava vođenja novinara do hrpe čelika koja se nekad mogla nazvati brodom, ali danas nikako, i nije povezana s njegovom predizbornom aktivnošću. Možda zaista nisam vidio neko priopćenje iz IDS-a u kojem su se, odmah po nasukavanju Deale, čelnici te stranke oglasili i upozorili na potencijalnu opasnost. No, sumnjam da sam bio toliko nepažljiv. Pogotovo zato što pozorno pratim sve teme vezane uz more.

Paus me, međutim, uvjerava u posve drugačiju priču. On kaže da se deset mjeseci bori da makne „grdosiju iz dvorišta žitelja općina Raša, Marčana i Barban. „Deset mjeseci se borimo, deset mjeseci nas ministar Butković ignorira. Službene apele poslala su sva tri općinska vijeća, među njima i članovi HDZ-a, ali ministar ignorira – totalka“, ustvrdio je Paus, ploveći s novinarima prema podrtini. Koliko god nekome zgodno izgledalo Pausa zamišljati kao Marvelovog junaka koji se u tajicama bori za pravednije društvo, on to naprosto nije. U ovom je slučaju čisti politikant, koji koristi situaciju da bi dobio na vidljivosti. Ništa drugo. Jer reći da bi brod odavno bio zbrinut da se kojim slučajem nasukao kod Dubrovnika ili vile Costabella, gdje ljetuje premijer, samo pokazuje njegovo nepoznavanje materije. Brod ni u tim slučajevima ne bi bio uklonjen. Ne zato što to netko ne želi, nego ne zna.

Dovoljno mi je bilo vidjeti što se događalo kad je 2008. gorio teretni brod Und Adriyatik na oko 12 nautičkih milja od zapadne istarske obale. Tada sam kao dio novinarske ekipe stigao na mjesto događaja prije Lučke kapetanije. Brod u plamenu gasio je jedino Uljanikov remorker Triton, odnosno njegova ludo hrabra posada koja tko zna što je tom prilikom udisala. Und Adriyatik je na koncu nakon nekoliko dana ugašen, ali rekao bih da za to ipak najviše zasluga imaju sreća i spomenuti Uljanikovci, a ne dobra obučenost naših službi i sposobnost djelovanja u takvim situacijama.

Paus to možda i zna, ali mu je sada zgodno navlačiti junački plašt i štititi interese mještana koji će to onda znati cijeniti na lokalnim izborima. No, valja ipak skrenuti pažnju kad sam sebi skakuće u usta. Tako kaže da su apele resornom ministarstvu zbog nasukanog broda poslala tri općinska vijeća, među njima i HDZ, a potom tvrdi da ga najviše ljuti što nitko od ostalih političkih aktera, niti župan, niti HDZ, niti SDP Istre nisu rekli ništa o ovoj temi. „Zato smo tu mi, borimo se da se to konačno otkloni, da sačuvamo naše more i naš okoliš i naš turizam“, gordo zbori čelnik IDS-a.

Da mi je znati kakve to stručnjake u svojim redovima ima IDS. Hoće li oni zasukati rukave i ispiliti brod na licu mjesta? Hoće li njihovi članovi svojim zdravim, bijelim zubima zagristi konope i odvući brod u kakvo rezalište? Hoće li tražiti da ga se raketira, što je jedan novinar naveo „iz pouzdanih izvora“ kao mogućnost u slučaju Und Adriyatika?

Doista ne razumijem što Paus želi, osim da se dodvori potencijalnim biračima. Da su njegove namjere stvarno plemenite, tražio bi u Saboru da se ova država napokon počne odgovorno baviti vlastitim morem, a ne da na njega gleda kao na preslanu vodu koja ljeti donosi novac.