Foto 'Ovo je kruh sa sedam kora, napišite to. I neka nam povećaju plaće!'
Piše: Mirjana Vermezović Ivanović
Pulska riva danima se crni od neobičnog pletiva kojom su prekrivene njene razlokane ploče. Mrežasti nabori prostiru se gotovo od ulaza u Uljanik pa do ACI marine, a nad njima šutljivi, marni šivači zaokupljeni svojim poslom.
„Ovo je kruh sa sedam kora, to napišite. I neka nam povećaju plaće“, u glavu će ribari koji već osam dana na rivi, ispred broda Mauros, neumorno krpaju mreže, očicu po očicu, dok ne završi lovostaj na srdelu, koji traje sve do 16. veljače. Jer ovo su mreže kojima se lovi mala plava riba i sada ih, dok nema posla na pučini, treba pripremiti da bi, nakon što budu uronjene u more, izdržale težak teret. A plaće su, doznajemo, sramotno niske, ispod prosjeka države, tek oko tisuću eura, bio vjetar ili kiša, studen ili jara, otkrivaju nam ribari dok rastežu mrežu.
Minuciozan je to i mukotrpan posao, pa posadi broda pomažu kolege: očica po očica sve dok i posljednja na čak 580 metara dugoj mreži ne bude zahvaćena bijelim koncem. Ribari pomno prebiru po mreži i ako uoče da je gdje popustila, pokidala se, taj se dio uklanja, a rupa prekriva novim komadom mreže koji se ušiva posebnom ribarskom iglom i koncem.
Ovdje će, kažu, biti još nekoliko dana, sve dok se ne ukloni i posljednja rupa na crnoj ribarskoj kopreni.