'Bojkot nije rješenje ali može biti zvono za uzbunu. Građani su na rubu. Inflacija u Hrvatskoj posljedica je svega što se radilo u zadnjih 30 godina!'

'Prije svega treba napomenuti da je svega nekolicina javno govorila o tome što će se dogoditi', kaže nam rektor pulskog Sveučilišta Jurja Dobrile Marinko Škare, ugledni znanstvenik i profesor, u kontekstu sutrašnjeg najavljenog bojkota trgovačkih lanaca, podsjećajući usput na ovaj članak, 'dok sada imamo ogroman broj ekonomskih analitičara koji se javljaju s idejama i rješenjima dok su tada ismijavali svaku ideju o inflaciji'.

'Kao što su činili štetu tada čine je i sada jer se najavljeni bojkot postavlja kao sukob dviju strana od koje jedna mora neminovno izgubiti. To je daleko od istine i ekonomska povijest nas tome uči. Ekonomija funkcionira cirkularno, plasiranje ideje da 1 EUR ide isključivo iz ruke potrošača u ruku trgovca je potpuno pogrešno. To je lanac i u tome lancu sudjeluje tisuće tvrtki, građana, država i kada se taj lanac pukne, dešavaju se tektonski poremećaji", kaže Škare.

Najgore tek dolazi

'Kao pravi ekonomista koji poznaje ekonomsku povijest kolega Ljubo Jurčić je jasno naglasio: Dioklecijan je 301. godine, pokušao odrediti maksimalne cijene za tisuće proizvoda, uključujući kruh, da bi suzbio inflaciju u Rimskom Carstvu i uveo smrtnu kaznu za trgovce koji su naplaćivali više od propisanih cijena. Rezultat je bio da su trgovci prestali javno prodavati hranu jer nisu mogli ostvariti profit po propisanim cijenama, seljaci su smanjili proizvodnju jer im se nije isplatilo prodavati žito po kontroliranim cijenama koje nisu pokrivale njihove troškove, razvilo se veliko crno tržište gdje su cijene bile još više nego prije, što je značilo da siromašniji slojevi često nisu mogli kupiti osnovne namirnice, u gradovima je došlo do nestašice kruha jer pekari nisu mogli kupiti žito po cijenama koje bi im omogućile prodaju kruha po propisanoj maksimalnoj cijeni', objašnjava Škare.

Naravno da bojkot šteti svima koji su uključeni u ekonomskom lancu a ne samo nekima, veli naš sugovornik.

'Bojkot nije rješenje ali može biti zvono za uzbunu svima koji su u tome lancu. Građani su na rubu. Inflacija u Hrvatskoj posljedica je svega onoga što se ovdje radilo u zadnjih 30 godina, siva ekonomija, pretvorba i privatizacija, korupcija, zimmer frei ekonomija, propast industrije, odricanje od monearne suverenosti... To su uzroci inflacije u Hrvatskoj danas. A najgore tek dolazi kad se cijene energenata i usluga budu uskladile s onima prosjeka EU', upozorava Škare.

Treba štititi najosjetljivije

'Na žalost, nema brzih rješenja. Mogu pomoći ciljane socijalne pomoći za najugroženije skupine (umjesto općih kontrola cijena). To se prije svega odnosi na umirovljenike, treba zaštiti male proizvođače i trgovce (lokalni OPG i lokalne butige) jer oni će najviše stradati od posljedica bojkota a ne veliki lanci. Potrebno je jačanje položaja domaćih proizvođača u pregovorima s trgovačkim lancima te podrška razvoju lokalnih tržnica i butiga te direktne prodaje od proizvođača da bi se osigurala njihova opstojnost. A veliki lanci neka si raspodijele marže među sobom i ostave ostatak domaćim proizvođačima i trgovcima. Bez obzira na viku u medijima da veliki lanci nemaju prostora, dok stvaraš dobit imaš i prostora, jer dobit je ionako umjetno ispuhana. Svi koji su odslušali prvu godinu studija ekonomskog fakulteta znaju da to nije istina. Treba štititi najosjetljivije jer je njima najgore i njima treba pomoći tako da se moraju raditi ciljane mjere a bojkot to nije', kaže rektor Škare.

U srednjem roku može se ići prema povećanju minimalne plaće u skladu s inflacijom, nastavlja on, usklađivanje mirovina s stvarnim rastom troškova života po kategorijama potrošnje a ne statističkim podatkom o inflaciji, poticanju konkurencije među trgovcima i proizvođačima, poreznim presijama prema onima koji umjetno podižu cijene.

Slovenski model

Dugoročne mjere na žalost iziskuju višesatnu elaboraciju svega što treba napraviti, pa je Škare samo kratko konstatirao: 'u dugom roku potrebno je napraviti potpuno suprotno od svega što se u hrvatskom gospodarstvu radilo u posljednjih 30 godina'.

'Treba osnovati ekonomski savjet koji neće biti političko tijelo, kao u Njemačkoj, pa neka ono prati kretanje marži i ostalih ekonomskih problematika i izdaje izvješća o tome da javnost bude upoznata i neće trebati organizirati bojkote. Ključ je u ravnoteži između zaštite potrošača i održivosti trgovačkog sektora. Slovenski model pokazuje da je moguće održati niže cijene uz razumne marže kroz kombinaciju transparentnosti i zdrave konkurencije. Taj se model temelji na nekoliko ključnih elementa: košarica praćenja - 15 osnovnih proizvoda čije se cijene i marže javno prate i objavljuju tjedno. Zakonska obveza trgovaca je da prijavljuju promjene cijena, obrazlože svako značajnije povećanje i javno objave svoje marže na osnovne proizvode. Partnerski sporazum između vlade i trgovaca: trgovci pristaju na ograničene marže za osnovne proizvode, a država omogućuje porezne olakšice i pojednostavljenu administraciju. Postoji online platforma za usporedbu cijena koju održava država, a tu su i poticaji za male trgovine u ruralnim područjima', zaključuje Škare.