Vezova u lukama nikada dosta. Na jugu Istre na njih trenutno čeka 450 vlasnika plovila

Kao što parkirnih mjesta uvijek manjka, tako je i s vezovima za plovila. I nije samo problem u tome što se kupuju sve veće brodice, što se vege, istranke pa i dalmatinke zamjenjuju sa skupljim plovilima, već jednostavno imamo puno novih vlasnika koji nemaju gdje vezati svoje barke. Naprosto je u Istri, ali i cijeloj Hrvatskoj velika disproporcija u količini postojećih vezova i registriranih plovila. Tu prije svega govorimo o plovilima namijenjenima rekreaciji i sportu, pritom ne zanemarujući potrebe ribara, odnosno gospodarstvenika.

Tim smo povodom razgovarali s Daliborom Brnosom, ravnateljem Lučke uprave Pula (LUP), koji se slaže da je potražnja za vezovima daleko veća od onoga s čime trenutno raspolažemo. Za početak pojasnimo da lučke uprave upravljaju lukama otvorenim za javni promet, koje, bez obzira na neke sličnosti, nemaju veze s lukama posebne namjene kao što su sportske lučice. U njihovoj su ingerenciji komunalni, ali i nautički vezovi, ukoliko ih ima u lukama otvorenim za javni promet. Valja pritom reći da se izgradnja komunalnih vezova ne financira od članarina ili donacija, kao što je to čest slučaj u sportskim lukama, već su za zatvaranje financijske konstrukcije zadužene isključivo lučke uprave, a korisnici ne snose nikakav teret, osim plaćanja godišnje naknade za vez.

Konkretno, LUP upravlja lukama na području bivše općine Pula, što znači da tu ne govorimo samo o Puli, već i o Valbandonu, Fažani, Medulinu, Premanturi, Ližnjanu, Krnici, a tu je i sidrište u Vinkuranskoj vali. Ukratko, zaduženi su za 2.650 vezova, od čega je oko dvije tisuće komunalnih. I svi su ti kapaciteti na današnji dan popunjeni. I ne samo da su popunjeni, nego trenutno je aktualno novih 450 zahtjeva za vezovima. Zato je LUP koncem 2021. donio pravilnik o kriterijima za dodjelu stalnog veza, kojim je postupak postao transparentan. Naime, do tada nije bilo službenih lista čekanja pa se nije znalo po kojem ključu se vezovi dodjeljuju na korištenje.

Doduše, i danas neki imaju određene dvojbe o samom bodovanju pa nam tako Brnos priznaje da se zna dogoditi da ga netko nazove i pita zašto je na listi čekanja bio 20., a nakon nekog vremena je dospio na 25. mjesto. „Tu smo imali dvije opcije: napraviti javni poziv koji traje mjesec dana i njime odrediti tko ima pravo na dodjelu veza, ili napraviti živu listu koja se mijenja sa svakim novim zahtjevom, na što su se u konačnici odlučile sve lučke uprave u Istri. Naravno da u tom slučaju netko može pasti za nekoliko mjesta na listi jer to znači da je netko novi podnio zahtjev tko ostvaruje više bodova. Točno smo definirali što određuje ukupan zbir bodova pa se tako gleda i koliko godina prebivališta ima podnositelj zahtjeva na području gdje se nalazi lučica, zatim je li plovilo u suvlasništvu…“, kaže Brnos.

Zašto se kažnjava suvlasništvo, zanima nas, budući da bi se ono po nekoj logici trebalo poticati zbog toga što je održivije. Razlog je vrlo jednostavan, Brnos pojašnjava da su ljudi znali to zloupotrebljavati i podnositi zahtjeve u ime onih koji zapravo nemaju prebivalište na području gdje se nalazi neka od luka, upisujući određeni postotak vlasništva na brodici za koju pokušavaju dobiti vez.

U prilog tome da je cijeli postupak transparentan govori i podatak da se ništa ne prepušta slučaju, već se svi podaci unose u informatički sustav koji automatski zbraja bodove i osvježava liste čekanja. „Na primjer, kada novi vezovi na Bunarini budu u funkciji, kad budemo potpisivali ugovore s novim korisnicima, gledat će se stanje liste na taj dan. Treba tu naglasiti da onaj tko se javio prvi uvijek ima prednost pred onima koji su kasnije podnijeli zahtjev, ali samo ukoliko imaju isti broj bodova. Zaista gledamo da bude fer i pošteno, ali svjesni smo da ne možemo svih zadovoljiti. Zato smo i napravili ovaj pravilnik“, kaže Brnos.

Najviše je zahtjeva, očekivano, u Puli, čak 350, a samo u luci Bunarina LUP je zaprimio 200 upita za dodjelu stalnog veza. Upravo je za Bunarinu svojedobno raspisan javni poziv za dodjelu vezova, ali se na njega javilo svega 20-ak osoba. „Postavilo se logično pitanje zašto ići u proširenje kapaciteta luke ako je potreba za vezovima toliko mala. No, znali smo da će se to promijeniti kad smo najavili izgradnju novih komunalnih vezova ispod hotela Park Plaza Histria. Tako je i bilo i sada imamo 200 zahtjeva. Nadam se da ćemo uskoro završiti taj projekt unatoč nekim poteškoćama na koje smo naišli. Problem je u kopnenom dijelu gdje radimo na rješavanju imovinsko-pravnih odnosa s Hrvatskim šumama, što bi trebalo biti ubrzo gotovo“, ističe ravnatelj LUP-a.

Ali nije samo Bunarina tražena luka. Na obližnjoj Ribarskoj kolibi vez traži 96 ljudi, a za Madrač na rivi pristiglo je 60 zahtjeva. „Što se tiče Ribarske kolibe, još je uvijek živ projekt izgradnje novih molova sa stotinjak komunalnih vezova. Trenutno imamo problem s upisom pomorskog dobra na jednoj čestici. Čim riješimo te administrativne stvari, spremni smo krenuti s projektom. Planiramo investiciju i na Mandraču: širenje rive i postavljanje dva dodatna mola. Taj projekt pripremamo za dodjelu europskih sredstava. Tu je riječ o cijelom paketu projekata. Naime, uz proširenje rive i dva nova mola, izmjestili bismo lučicu dublje u more te bismo povezali s projektima izgradnje zgrada na rivi. Kad se sve to spoji, doista će se na tom dijelu promijeniti vizura grada.“, kaže Brnos.

LUP se, kao što smo već spomenuli, ne bavi samo lučicama u Puli. „U Kujama planiramo napraviti novu lučicu s 300 vezova, a trenutno tamo imamo svega 20 zahtjeva. Ali pretpostavljamo da će nam se i tu dogoditi isti scenarij kao na Bunarini - kad najavimo radove, odjednom će se pojaviti novih 200 zahtjeva. U Kujama smo napravili idejno rješenje pa sad slijedi idejni projekt, dozvole i glavni projekt. Daleko smo odmakli i s projektom u luci Fažana, gdje planiramo dogradnju i uređenje luke, čime bismo dobili novih 150 vezova. Dugo godina se priprema taj projekt, a trenutno čekamo izdavanje lokacijske dozvole. Problem je što je taj dio pod konzervatorskom zaštitom pa to malo usporava sve skupa. U Valbandonu smo, pak, povećali kapacitet vezova u posljednje dvije, tri godine za 90, od čega je 50 u Valbandonu, a u Fažani smo postavili plutajući gat s 40 vezova. U ovom trenutku imamo sedam zahtjeva za vezove u Fažani i šest u Valbandonu pa možemo reći da smo zasad zadovoljili potrebe lokalnog stanovništva“, govori Brnos.

Mnoge naravno zanima i godišnja cijena komunalnih vezova, koja maksimalno iznosi 200 kuna, odnosno nešto manje od 27 eura po metru plovila. U nekim je lučicama, kojima upravlja LUP, ona i niža, ali to samo znači da su tu uvjeti, prije svega infrastrukturni, nešto lošiji nego drugdje. „Da nemamo financijsku pomoć Županije i resornog ministarstva, mi bismo s komunalnim vezovima bili u gubitku. S takvom se cijenom veza ne može pokriti ni plaća nadzornika u luci“, ističe.

Nagađalo se da bi mnoge sportske luke mogle izgubiti taj status stupanjem na snagu novog Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama. Zato se spominjalo da bi lučke uprave mogle dobiti na privremeno upravljanje lučice koje ne ispunjavaju koncesijske uvjete. „To nije u našoj ingerenciji. Naš je posao da upravljamo lukama, a Županija je ta koja Prostornim planom određuje namjenu neke luke. Ako je luka definirana kao otvorena za javni promet, onda je u našoj ingerenciji, a ako je ona posebne namjene, onda se izdaje koncesija. Što se nas tiče, ako neka sportska luka ne ostvaruje uvjete za koncesiju i ako nema interesa nekog drugog da se javi za koncesiju, a Županija pritom promijeni Prostorni plan, svakako da ćemo preuzeti upravljanje, jer se time i bavimo. No, zasad nema naznaka da bi se takvo što moglo dogoditi“, kaže Brnos.

Kao što smo već spomenuli, LUP ne upravlja samo komunalnim vezovima, već i nautičkima. Imaju ih na Bunarini, nešto malo na Ribarskoj kolibi te u Medulinu. Prijašnjih se godina spominjalo da bi upravo za nautički dio Bunarine mogao biti raspisan natječaj za koncesionara, ali to se nikada nije dogodilo. „Što se mene tiče, Bunarina bi trebala ostati luka otvorena za javni promet kojom upravljamo mi. Tamo, po mom mišljenju, nema prostora za neke privatne marine. Mislim da je to stav i Županije i Ministarstva“, zaključuje ravnatelja LUP-a.