Nakon dva naslova prvaka, perojski 'nogometni nomadi' će ubrzo dosanjati i novo igralište

Ovoga proljeća u Peroju će biti velika fešta. Nakon više od tri desetljeća tamo će se ponovno odigrati nogometna utakmica. Klub koji je od svojeg ponovnog početka 2019. godine bio pravi nogometni beskućnik i nomad, napokon će dočekati svoj trajni dom - novo igralište sa svim popratnim objektima.

Početkom devedesetih, točnije 1992. godine, zamro je nogomet u Peroju. Ratna zbivanja, tadašnja situacija u zemlji i činjenica da je veliki broj igrača dolazio iz Pule, presudio je opstojnosti kluba.

- Tradicija nogometa je postojala oduvijek i onda nakon te velike rupe od 27 godina ljudi su jedva dočekali da se to aktivira. Sada kada se počelo graditi igralište, kada dođem tu u gostionu mještani me zaustavljaju da me izvjeste kako napreduju radovi, tako da nam nadzornih inženjera ne fali. Svakodnevno ih ima najmanje petero i jedva čekaju da radovi budu gotovi. Moramo na tome zahvaliti Gradu Vodnjanu i gradskim strukturama koji su omogućili da nam se ostvari taj san, kaže nam predsjednik kluba Nenad Štokovac, s kojim u društvu njegovih klupskih kolega, tajnika Bojana Vučerića i člana uprave Daniela Vučetića ispijamo kavu u perojskoj pizzeriji, prisjećajući se pritom i šezdesetih godina prošlog stoljeća kada su s njihovim roditeljima u Peroju igrali i klubovi poput pulske Istre, Umaga, Rovinja i mnogih drugih koji sada nastupaju u višim nogometnim rangovima. 

Iako su Perojci vjerovali da će i prije na svoj nogometni travnjak, pauza u postojanju njihovog nogometnog kolektiva je trajala punih dvadeset i sedam godina.

- Mi smo se još 2015. godine registrirali kao klub s ciljem da krenemo u natjecanje s mlađim selekcijama, međutim nismo imali adekvatan teren za igru, pa je bila molba od tadašnjih gradskih čelnika da pričekamo na svoje igralište i tu smo izgubili još četiri godine. Te 2019. godine nismo više htjeli čekati i počeli smo s natjecanjem, kaže nam predsjednik Nenad Štokovac.

Privremeni dom najprije su našli u susjednom Vodnjanu, s obzirom da pripadaju tom gradu, iako je već tada tamošnji teren bio opterećen selekcijama domaćeg kluba.

- Na početku smo imali tridesetak igrača, registrirali smo svih ki su znali teći samo da nas bude. Poslije se to selektiralo pa je došlo vrijeme korone, kada se prvenstvo prekidalo i ni u to vrijeme nismo funkcionirali na normalan način, dodati će tajnik Bojan Vučerić.

U vrlo kratko vrijeme klub je počeo postizati zapažene rezultate, da bi potom nakon tri sezone natjecanja postao prvak Treće županijske lige - jug, a odmah zatim u sezoni 2023/24 bio i najbolji među momčadima Druge županijske lige. I to bez osnovnih infrastrukturnih uvjeta.

- Svi ti naši uspjesi nisu nimalo slučajni kako se misli, jer su naši dečki, u vrijeme dok nismo imali kluba u Peroju nastupali za susjedne momčadi, od fažanske Mladosti i Valbandona, a neki su bili u Uljaniku i ostalim klubovima, dok imamo i dečka koji je bio na probi u zagrebačkom Dinamu. Dečki su to koji znaju igrati nogomet i imamo sreću što je većina svih tih igrača ovdje iz sela. Mi protekle dvije sezone nismo imali namjeru napadati prvo mjesto. Želja je bila da dobro isplovimo kroz drugoligaško natjecanje, ali dečki su svojim igrama to zaslužili, dodaje Štokovac.

I ove godine Peroj je treći na polusezoni, čime su u vodstvu kluba jako zadovoljni, jer ipak su primarne ambicije završetak stadiona i formiranje mlađih selekcija. U dosadašnjim sezonama bilo im je vrlo teško to organizirati na tuđim terenima.

- Problem s djecom je jako velik. Htjeli smo ove godine krenuti s omladinskim pogonom, no nismo uspjeli skupiti dovoljan broj igrača za registraciju. Vjerujem da ćemo u suradnji s nekim susjednim klubovima uspjeti stvoriti i te mlađe ekipe. Kada budemo imali svoj teren sve će biti puno lakše, dodaju naši sugovornici.

Peroj živi za svoj klub

Od početka prošle sezone morali su ‘iseliti’ iz Vodnjana i svoj novi privremeni dom pronaći u Valbandonu. Nemile scene i huliganski ispadi na kup utakmici Vodnjana i Peroja 26. kolovoza 2023. godine poremetili su odnose ovih klubova i daljnji suživot više nije bio moguć.

- Ne smijemo zaboraviti zahvaliti Valbandonu s kojim imamo jako dobar odnos. Tamo su nas prihvatili kao svoje i često nakon utakmice se podružimo zajedno. Vrlo dobre odnose imamo i s ostalim klubovima. U proteklom periodu igrali smo čak i u Fažani i u Medulinu. A opet sve to košta. No uz dobru volju uspijevamo sve to nekako izorganizirati. Stvarno moramo priznati kako imamo pomoć velikog broja ljudi, koji su nam pri ruci uvijek kada treba. I u financijama, opremi i radovima koji su bili potrebni da jedan klub funkcionira. Čak i Slovenci koji ovdje imaju parcele i vikendice se nude za pomoć, a dolaze čak i na utakmice. Možemo stvarno reći da Peroj živi za svoj klub, a tome su potvrda i naši navijači koji nas prate. Spomenuti ću anegdotu kada smo izgubili u Višnjanu s visokih 7:3 i dobili baš veliku šamarčinu, kada padne moral, a u iduće kolo idemo u Momjan i tamo dođe stotinjak naših navijača. Stvarno nevjerojatna podrška, koja se vidi i na našim domaćim utakmicama u Valbandonu, dodaje Štokovac. 

Svlačionice od modularnih kontejnerskih jedinica već su na svojoj lokaciji, a do svibnja bi moralo biti zgotovljeno i samo igralište s prirodnom travom, sustavom navodnjavanja i reflektorima te tribinom sa stotinjak sjedećih mjesta. Teren koji niče na prostoru gdje su Perojci i nekad igrali nogomet pogledom puca ravno na Brijune. 

- Radovi idu super, sad je preko Nove godine mala pauza, ali već u utorak nastavljaju delati. Vjerujem da će sve biti gotovo na vrijeme kako je obećano i da ćemo ga uspjeti prijaviti za iduću sezonu te započeti igrati na svom terenu. Želimo i mi biti pravi domaćini, dodaju entuzijasti iz Nogometnog kluba Peroj, uz želju kako će sa novim igralištem doći još bolji dani za perojski nogomet.