Kao što znaju štrajkati, prosvjetni djelatnici bi trebali znati riješiti problem problematičnog djeteta

Jedna od glavnih tema u Puli na početku 2025. je slučaj problematičnog djeteta koje je iz Osnovne škole Kaštanjer prebačeno u Osnovnu školu Stoja. Poučeni primjerom iz Zagreba, roditelji sa Stoje ne žele pustiti svoju djecu u školu. I sada je to problem cijele pulske javnosti. 

Jedni podržavaju roditelje, drugi tvrde da pretjeruju i miješaju se u stvari u koje se ne bi smjeli mješati. Ali roditelji su u strahu i treba ih shvatiti. Oni smatraju da problematičnom djetetu preseljenjem u drugu školu nije napravljena usluga, nego još veći problem, a njihova djeca su sada u opasnosti. Prijete da će ih prebaciti u druge škole, ako budu prisiljeni.

U priču je, naravno, upletena i politika. Roditelji su dopis poslali i gradonačelniku Filipu Zoričiću i resornoj pročelnici Istarske županije Patriciji Percan. Ona pak odgovara da je preseljenje gotova stvar i da je provedeno po zakonu. Škola Kaštanjer je "izbacila" dijete, a županijski Odjel je izabrao Stoju kao novu destinaciju. I ništa se tu sada više ne može. Došli smo u status quo - svi čekaju utorak i početak nastave nakon zimskih praznika, da se vidi što će se dogoditi. 

A dok to čekamo, možemo zaključiti samo jedno, a to je da netko nije napravio svoj posao. A taj netko nema veze s politikom, nego sa školstvom, konkretno Osnovnom školom Kaštanjer.

Odluku o pedagoškoj mjeri preseljenja donio je ravnatelj te škole na prijedlog učiteljskog vijeća. Ta odluka se može iščitati samo na jedan način - nemamo pojma što da radimo pa ćemo svoj problem prebaciti drugima. 

Možda će ovo sada zvučati zločesto, ali kao što su znali štrajkati i tražiti veće plaće, prosvjetni djelatnici bi trebali znati i raditi svoj posao. Izlaženje na kraj s problematičnim učenicima valjda u to spada. Na svakom protestu slušamo da rade težak i odgovoran posao, sad im je prilika da to i pokažu. Napucati dijete u drugu školu kao loptu može i podvornik, za to nisu potrebni fakulteti. Ako ne znaju riješiti problem, neka podnesu ostavke i prepuste svoja mjesta nekome tko će znati. 

U ovom slučaju drugog rješenja nema. Napravljen je gordijski čvor koji je jako teško razvezati. Jedino ispravo je da se dijete vrati u svoju školu i pronađe netko tko će se znati s time nositi.

Naravno, ne odnosi se ovo samo na školu Kaštanjer, jer ona je očito tek jedan u nizu sličnih primjera. Možda je rješenje u reformama hrvatskog školstva, ali upravo se prosvjetni djelatnici tim reformama najviše protive, kao što smo vidjeli na primjeru adventskih prosvjeda kontra ocjenjivanja djelatnika. Maksimum prava uz minimum odgovornosti nešto je što društvo više ne bi smjelo tolerirati.