'Ljudi mi često kažu da bi samo željeli da su stvari opet normalne'

Uz zvučna imena poput Peđe Grbina i Dušice Radojčić, u bitku za mjesto prave osobe Grada Pule će i Lorena Boljunčić.

Ona možda nije toliko poznata, barem ne u politici, ali ima bogato iskustvo u biznisu i poduzetništvu. Netko će reći da je to i daleko važnije.

Autorica svima poznatog projekta turističkog autobusa na kat danas je okupirana Kućom maslinovog ulja, koja je smještena nedaleko Arene. I naravno, kandidaturom.

Jedini logičan početak intervjua u ovo doba godine bilo je pitanje - kako je bilo na dočeku? 

- Bilo je veselo, suprugu i meni je već tradicija da odemo prošetati gradom, sresti prijatelje, popričati. Stvarno je bilo lijepo.

- Znači pohvala gradonačelniku za organizaciju?

- Pa pohvala Gradskoj upravi. Jako je lijepo odrađen Advent ove godine, sa klizalištem u Areni. Stvorio se jedan lijepi protok ljudi od Arene do Zlatnih vrata. Ne znam je li to možda naškodilo nekim drugim dijelovima grada poput Foruma, ali mislim da je to pravac koji se može dalje razvijati. 

- Kako ste se odlučili kandidirati za gradonačelnicu Pule, i zašto?

- Jako dugo sam u gospodarstvu, od većih kompanija do poduzetništva, skupilo se 30-ak godina radnog iskustva. Nekako sam očekivala da će se Pula, koja je inače živ grad, fizički mijenjati, napredovati i jačati. Kad se dogodila promjena vlasti, promatrala sam kako se radi i na koji način se pokušavaju riješiti problemi i vidjela sam da ne ide. To me najviše ponukalo da pokažem kako možemo raditi bolje, brže i ponuditi cjelovita rješenja. Rekla bih i da se u ove 4 godine grad polarizirao. Stvorila se čak i određena netrpeljivost, a što je za Pulu, koja je prilično otvoren grad, tužno. Naši glavni problemi, gospodarstvo, infrastruktura, razvoj mjesnih odbora, centar grada, parking, promet, to ništa nije riješeno. Ovaj mandat bih opisala sa dvije riječi - lutanje i površnost. 

"Rekla bih i da se u ove 4 godine grad polarizirao. Stvorila se čak i određena netrpeljivost, a što je za Pulu, koja je prilično otvoren grad, tužno

- Možete li to malo pojasniti?

- Recimo, kada govorimo o prometu, imali smo dvije konferencije i još jednu strategiju, stalno se govori da će se nešto otvoriti ili zatvoriti, ali nakon 4 godine još uvijek nam nije predstavljeno kako će se razvijati promet u Puli. Kad smo mi htjeli produžiti koncesiju za turistički autobus, rekli su nam da će se cijeli centar zatvoriti za promet, od Giardina do Arene. Ali ni na kraju mandata mi ne znamo namjeru gradske uprave. Kada pak govorimo o parkiranju u gradu, to je tek pravo lutanje, jer se odjednom umjesto garaže radi roto garaža sa 30 mjesta, i na to trošimo veliki novac. Rade se planovi za garažu iza stadiona, što je promašena investicija jer tamo i danas imamo parking koji nitko ne koristi. Uzmimo za primjer tržnicu Veruda. Tamo je napravljena nadstrešnica od 200.000 eura, a ljudi nisu zadovoljni jer nije ispunila osnovni zadatak, a to je da štiti ljude od kiše i vjetra. 

- Spomenuli ste sukobe u gradu i netrpeljivost, na što točno mislite?

- Ne nužno na političke sukobe. Kad pričam s ljudima, često mi kažu da bi samo željeli da su stvari opet normalne. Kad ih pitam što im to znači, kažu - da se ne svađamo. Ne mogu ni ja do kraja to objasniti, ali osjećam tenziju koja se stvorila. Postoje naši i njihovi, kao da se izgubilo zajedništvo. 

- To zajedništvo je postojalo u vrijeme IDS-a?

- Neki smatraju da je postojalo u većoj mjeri, ali stvari isto nisu štimale. Zato je IDS i izgubio izbore.

- Najviše ste govorili o problemima parkinga i prometa. Kako biste vi to rješavali?

- Kada gledate gradove poput Ljubljane i Regensburga, oni štite svoju povijesnu cjelinu i uokolo tog centra, odnosno ringa, otvaraju manje garaže. One bi u našem slučaju bile nadzemne i omogućile bi građanima da ne lutaju ulicama u traženju parkinga, nego da odmah znaju gdje će parkirati, a da to nije na obodu grada.  

- Dakle, te garaže bi bile puno bliže centru. Gdje, na primjer?

- Mi već imamo postojeća parkirališta koja mogu postati javne garaže. Ljudi su na njih navikli. Onda se može govoriti i o više pješačkih zona i kombiniranom prometu za one koji stanuju u centru i javni promet, a svi koji dolaze iz okolnih kvartova mogli bi naći parking u blizini.

- Na presici, kad ste predstavljali kandidaturu, najviše ste govorili o metodama rješavanja projekata korak po korak. Možete li to malo pojasniti? 

- Ono što sam primijetila, ne samo u vrijeme ove gradske uprave nego i prošle, jest da se projekti najavljuju nekoliko puta, a nema realizacije. Voljela bih uvesti jednu novu vrstu transparentnosti projekata, u kojoj će se uvijek znati točno u kojoj smo fazi i što nas još čeka. Time će svakome biti jasno vidljivo što slijedi, jesmo li u fazi arheoloških istraživanja, javne rasprave ili građevinske dozvole. Kada paralelno počnete raditi niz takvih projekata, uvijek će jedan biti pri kraju. S jedne strane će se stvoriti zamašnjak, a s druge ćemo dobiti cjelovita rješenja. Mi sada kao da se točkasto igramo po gradu i rješavamo ono što je moguće i brzo vidljivo. 

- Koje bi bile neke vaše glavne ideje za razvoj Pule, o kojima do sada nije bilo više riječi?

- To je razvoj gospodarstva, pomoć tvrtkama da otvaraju nova radna mjesta, bolja suradnja sa Sveučilištem i kretanje u smjeru da Pula postane pravi sveučilišni grad. Zašto nam je to važno? Mi smo kompleksan grad. Imamo puno infrastrukture koju treba održavati, imamo javni prijevoz koji treba putnike. Trebamo biti jaki zbog naših umirovljenika, građana treće dobi koji trebaju i njegu i dom, zbog socijalnog i obrazovnog standarda. Imamo i jak kulturni sektor kojim se ponosimo i za koji želimo da takav i ostane. Za sve to Grad treba sredstava, a najveći prihodi proračuna su upravo od poreza na dohodak i to je najzdravije za razvoj grada. S tim u vezi usko je vezano stanovanje. Fali nam ljudi koji će u Puli živjeti i raditi. Oni odlaze jer nemaju gdje stanovati po normalnim cijenama ili bez da ih se ljeti iseljava, a ne mogu ni kupiti stanove po prihvatljivim cijenama.

- Od poznatih pulskih projekata možemo se dotaknuti njih nekoliko. Prvi bi bio hotel Valkane. Što vi mislite o njemu. Tu se već dugo vremena vodi rasprava, imali smo i referendum...

- To nas je isto dosta podijelilo. Da ste me pitali prije 10 godina, rekla bih da je to zona za rekreaciju i da tako treba i ostati. Međutim, puno se stvari dogodilo, pa sada nemam što reći nego da će taj hotel biti tamo. Nadajmo se da će raditi cijele godine i da će plaže ostati javne, da se ne bi dogodili još neki ustupci. 

- Dakle vi baš i niste neki ljubitelj hotela, ali on je realnost?

- Ja mislim da su hoteli potrebni u centru grada. Kao što je hotel Riviera. Ali naša obala je izrazito opterećena i mislim da greenfield investicije na njoj nisu potrebne.   

- Tema proširenja rive?

- Ima argumenata da ona bude šira zbog realnih stvari koje nam trebaju, poput više prostora za šetački koridor i sigurniji promet, tako da mislim da bi se trebala proširiti. Ali nisam ja ta koja će to odrediti. Ako se prije 10 godina radio projekt proširenja i on je usvojen, s tim treba ići dalje. Osim toga, riva nije izdvojena od ostatka grada. Moramo razumjeti povezivanje sa strane Bulevara i na drugu stranu prema Karolini i željezničkoj stanici. I onda možemo reći što je za nas optimalno. Meni se čini da nam samo sanacija i popločavanje neće dati cjelovitu sliku.

- Vallelunga?

- Mi, dakle, želimo da naš grad bude gospodarski razvijen, da bude puno jači i da mladi ovdje imaju radna mjesta. Trebale su nam tri godine da napravimo arhitektonsku podlogu i tek sada ćemo ići u dobivanje zemljišta i konkretne projekte za obnovu pojedinih građevina. Ali to nije ključno, ključan je sadržaj koji će tamo biti, a o tome ne pričamo. Dakle, ne znamo tko će tamo raditi, koji je koncept razvoja i kako bi se tamo pokrenula gospodarska djelatnost. Drugim riječima, mi planiramo tvornicu, a radimo samo halu. Pitala sam gradonačelnika na jednoj tribini koje sadržaje namjerava dovesti na Vallelungu i kako ćemo pokrenuti gospodarsku aktivnost, ali nije odgovorio ni meni ni javnosti.         

- Što ćemo sa Uljanikom? Evo upravo ovih dana se spominje novi krug potrage za vlasnikom. Firma malo radi, pa ne radi. Ima li uopće smisla insistirati na opstanku brodogradnje?

- Kad se popnete na Kaštel pa pogledate dolje, shvatite koliko je to velik dio grada. Treba vidjeti koji prostor Uljanik treba za nastavak rada. Naravno, ako je moguće nastaviti proizvodnju u nekom obimu, tako treba i raditi, ali ja osobno ne odobravam prodaju cijele površine Uljanika, pa da nam velik dio grada dolazi u ruke jednog vlasnika. Smatram da država i grad moraju sjesti i razmisliti koliko Uljaniku treba prostora i na koji način se ostali prostor može obnoviti i prenamijeniti za bijelu industriju, IT sektor, kulturne i kreativne industrije. Pa da jedan dio polako inkorporiramo u grad.

"Smatram da država i grad moraju sjesti i razmisliti koliko Uljaniku treba prostora i na koji način se ostali prostor može obnoviti i prenamijeniti za bijelu industriju, IT sektor, kulturne i kreativne industrije. Pa da jedan dio polako inkorporiramo u grad

- Da se sruši onaj zid konačno?

- Barem jedan dio. 

- S obzirom na prilično dobru karijeru i uspjehe koje ste imali i kao poduzetnica, netko će se pitati što vam treba ova kandidatura?

- I ja si to ponekad kažem. Ali stvarno mislim da gradu trebaju svježa znanja i drukčiji način upravljanja. Na primjer, dva odjela, urbanizam i imovina, imaju gotovo 90 ljudi, a znamo da nisu dovoljno efikasni. Građevinske dozvole se čekaju i po godinu dana. Dakle, nismo efikasni i ne znamo posložiti stvari. Kao poduzetnik, vidim da projekte možemo raditi bolje, efikasnije i puno brže. A kao povjesničar umjetnosti, vidim da ono što nam je najvažnije propada, jer godinama neke stvari ne uspijevamo riješiti. To me ponukalo da pokažem moguća rješenja.

- Znači problem je što su aktualni gradonačelnik, kao i onaj prije njega, iz javnog sektora? Nemaju iskustvo i znanje da stvari poslože kao netko iz privatnog?
 
- Javna uprava je kompleksna, ali sigurno ne bi škodila neka znanja iz privatnog sektora. Ako pogledate Ljubljanu, tamo je velika promjena došla upravo iz privatnog sektora kada je Zoran Janković stao na čelo grada. Tada se Ljubljana počela mijenjati. Napravljene su garaže, popločane su ulice i trgovi, grad je zaživio na potpuno novi način.

"Javna uprava je kompleksna, ali sigurno ne bi škodila neka znanja iz privatnog sektora. Ako pogledate Ljubljanu, tamo je velika promjena došla upravo iz privatnog sektora

- Što se tiče vaše ekipe, suradnika, je li došlo vrijeme da predstavite imena? Ljude zanima tko sve stoji uz vas. 

- Mislim da je još uvijek rano. Evo ni svi kandidati nisu još poznati, a kamoli timovi.

- Nisu, ali poznato je tko su ti ljudi, tko je uz Zoričića, tko je u HDZ-u, SDP-u i Možemo. Kod vas se međutim ne zna ništa, s obzirom da ste novo ime.

- Ja bih ipak još malo pričekala.

- Spominjali smo uoči razgovora i fluktuaciju u Gradskoj upravi. Ne slažete se sa Zoričićevim objašnjenjem da je to nešto normalno i da se oko toga ne treba brinuti.     

- On kaže da to nema veze jer dolaze novi ljudi, ali problem je u tome što odlaze iskusni djelatnici građevinske struke, urbanisti i pravnici, a dolaze uglavnom mladi ekonomisti koje treba mentorirati i pokazati im kako raditi. Dakle, ne može biti isto i malo me čudi ta ležernost. To je također nešto što prepoznajete da nije u redu, ali očito samo pogledom iz moje perspektive.  

- Prije Zoričića godinama je Pulom vladao IDS, pa možemo malo i o njima. Ako je netko odgovoran za dobro i loše u ovom gradu, to su ipak oni.

- Ja sam na pressici pokazivala što se događalo u zadnjih 10 godina, dakle i u vrijeme IDS-a. Projekti su se najavljivali toliko puta, a realizacije nije bilo. Rekla bih da se možda na početku mandata gradonačelnika Miletića zaista radilo, pogotovo na infrastrukturi. Međutim, umjesto da se taj zamašnjak poveća, mi smo zapravo stali.  

- Koji bi bili vaši prvi potezi, da postanete gradonačelnica?

- Prvi potez bi bio da vidimo gdje su zapeli projekti za koje nas čeka novac iz EU fonodova. Iz ministarstva nam javljaju da nećemo stići iskoristiti sredstva i zato je to najhitnije. Paralelno bih se posvetila funkcioniranju javne uprave i zaposlenicima, vidjela u koji su fazi eventualni drugi projekti, gdje su kritične točke. A onda treba krenuti cjelovito i kvalitetno pripremati nove projekte, uključujući i modele financiranja, kako ne bi opet ostali samo na idejnim rješenjima.