SMATRALO SE DA SU UKRADENE Nakon 35 godina u crkvu sv. Eufemije vraćaju se Barbinijeve orgulje iz 1754.

Početkom nove godine stiže senzacionalna vijest iz rovinjske župe da se u velebnu rovinjsku crkvu sv. Eufemije nakon više od 35 godina s restauracije vraćaju čuvene barokne orgulje znamenitog venecijanskog majstora Antonija Barbinija iz 1754. godine, jedine takve u Hrvatskoj. S čak 24 registra, rovinjske orgulje su uz one u Kopru zvukovno najbogatije u Istri.

Još se donedavno smatralo da su orgulje negdje zagubljene. Svako toliko, zadnji put prije dva mjeseca, o navodno ukradenim i prodanim rovinjskim orguljama raspravljalo se na društvenim mrežama. Međutim, u rovinjskoj župi se sve radilo da se orgulje vrate i da se u velebnoj crkvi sv. Eufemije ponovno čuje njihov čarobni zvuk.

„Restauriranje baroknih orgulja pokazalo se kao velik izazov. Pokušavalo ih se popraviti na puno mjesta, da bi na koncu došli do prave radionice Zanin u Udinama. S njima smo stalno u kontaktu i uskoro, vjerojatno do kraja siječnja, obnovljene orgulje trebale vratiti našoj župi“, rekao nam je rovinjski župnik mons. Vilim Grbac.

Duga saga o baroknim orguljama crkve sv. Eufemije započela je još prije Domovinskog rata. Naime, rovinjska župa je još krajem 1980-ih povjerila za složeno restauriranje starih orgulja zatražena je pomoć poznatog belgijskog graditelja orgulja Patricka Collona. Na njegovu preporuku obnova orgulja povjerena je dvojici njegovih najboljih suradnika - Borisu Horvatu iz Ljubljane i Miri Bjelanoviću iz Beograda.

Dio orgulja u Sloveniji, dio u Beogradu

Orgulje su stoga prenijete u Ljubljanu, a između župnog ureda iz Rovinja i Borisa Horvata potpisan je ugovor o njihovoj obnovi na osnovi kojeg je prva faza posla trebala biti okončana u godinu dana. Početkom Domovinskog rata prekidaju se veze između Horvata i Bjelanovića pa je posao na orguljama godinama mirovao.

Rovinjski župni ured potom je putem odvjetničke kuće iz Ljubljane pokrenuo sudski spor za povrat uplaćenih avanasa i originalne klavijature. Nažalost, tijekom sudskog spora ustanovljeno je da su Ljubljani tek dijelovi orgulja. Miro Bjelanović iz Beograda je dio orgulja koji je njemu povjeren na restauriranje pokušao vratiti u Ljubljanu. Zbog poteškoća sa carinom dijelovi se, međutim, nisu mogli dostaviti Borisu Horvatu, već su dostavljeni u radionicu Mariborske biskupije u Hočama.

Kada se saznalo gdje se nalaze dijelovi orgulja Porečko – pulska Biskupija i Ministarstvo kulture su raspisali javni natječaj za restauraciju orgulja i njihovog postolja u crkvi sv. Eufemije. Zbog kratkoće vremena, dvije specijalizirane radionice Zanin iz Udina i Heferer iz Zagreba nisu prihvatile uvjete natječaja. Zbog toga se prišlo samo restauraciji kućišta orgulja koje godinama zjapi prazno. Nakon toga orgulje su pale u zaborav, a njihovi dijelovi razbacani na više lokacija.

Nije pomogla ni donacija TDR-a

Restauracija je međutim stala i zbog skupoće cijelog projekta. Posebno značajna godina vezana za rovinjske orgulje bila je 1998., kad su ondašnji predsjednik uprave Tvornice duhana Rovinj Ante Vlahović i biskup porečko-pulski Ivan Milovan potpisali ugovor kojim se TDR obvezao financirati restauraciju orgulja. Vrijedna donacija iznosila je 200 tisuća njemačkih maraka. Valja spomenuti da je TDR sponzorirao i restauraciju kipa svete Eufemije koja je također obavljena u Italiji.

Restauracija je potom povjerena Biskupskoj orguljaškoj radionici u Hočama koja se obvezala završiti posao do blagdana svete Eufemije 2000. godine, za veliku svečanost obilježavanja 1200. obljetnice čudesnog doplovnjenja relikvija svetice sa sarkofagom u Rovinj. Međutim, ni to se nije dogodilo. Iz Biskupijske radionice u Hočama nakon protoka od dvije godine, koje su prošle u čekanju i pregovaranju, stigao je odgovor da ih nisu u stanju restaurirati.

Orgulje su otišle na popravak još dok je župnik bio mons. Ivan Milovan, kasnije porečko-pulski biskup. Njegov nasljednik mons. Milan Zgrablić, danas zadarski biskup, ipak je nakon neuspješne obnove uspio veći dio strukture orgulja vratiti u Rovinj. Ti su dijelovi bili  pohranjene dijelom u crkvi sv. Eufemije, a dijelom u Gospi od Karmela. Nakon dolaska novog župnika mons. Vilima Grpca pojačani su napori da se orgulje konačno ipak restauriraju.

Rekonstrukcija u radionici Zanin

„Svjesni smo da su orgulje nakon ovolikih lutanja bile u lošijem stanju od onog kada su poslane na restauraciju. Sakupili smo dijelove do kojih smo mogli doći i prenijeli ih u Udine u jednu od najpoznatijih orguljaških radionica Francesco Zanin di Gustavo Zanin“, pojasnio nam je mons. Grbac.

Riječ je o specijaliziranoj radionici koja se orguljama bavi gotovo dvjesto godina. Tvrtka Francesco Zanin di Gustavo Zanin osnovana je, naime, 1827. godine pa je, prenoseći umijeća izrade i restauracije orgulja s koljena na koljeno, najstarija u Italiji. Sa takvo bogatom tradicijom radionica je izvršila brojne restauracije i izgradila nove instrumente na tragu venecijanske tradicije gradnje orgulja iz osamnaestog stoljeća.

U radionici radi niz vrsnih majstora koji šire ugled Italije u cijelom svijetu stvaraju prava umjetnička djela. Minuciozni majstori - stolari, bravari, tokari, restauratori i stručnjaci u različitim sektorima zahvata svaki komad izrađuju ručno, prema drevnim praksama i tehnikama, koristeći najkvalitetnije materijale. Iskustvo i stručnost ovih majstora udahnulo je novi život brojnim starim orguljama, pa su se restauracije rovinjskih orgulja prihvatili kao nov poslovni izazov kojeg treba riješiti na način da starim dotrajalim orguljama vrate identitet, sjaj i zvuk koji ih čini jedinstvenim i neponovljivim.

Prvi put zasvirale 1754. godine

Orgulje koje je izradio venecijanski majstor Antonio Barbini zasvirale su prvi put na blagdan sv. Eufemije 16. rujna 1754. godine. Prema ugovoru iz 1753., pronađenom u Veneciji, dogovorena je izrada orgulje sa čak 24 registara, dostojan ugleda crkve sv. Eufemije i Rovinja, koji je tada sa 15 tisuća stanovnika bio najbrojniji od Trsta do Dubrovnika.

Nove orgulje je 26. rujna 1756. uz nadograđenu crkvu blagoslovio tadašnji porečki biskup Gasparo Negri. Prema kroničarima uz orguljaša Leonarda de Grassije tada je svirao i komorni orkestar sastavljen od violina i oboa.

U epigrafu iznad klavijatura pisalo je da je orgulje izgradio Antonio Barbini u Muranu 1754. Prva restauracije izvršena je 1842. godine. Prema rovinjskim kroničarima zbog lošeg održavanja 1872. godine morala se izvesti nova restauracija. Orgulje se i nadalje nisu  redovno održavale pa je već 1881. došlo do nove restauracije, ovaj put od strane Eduarda Kunada iz Ljubljane.

Konačno, 1958. godine izvršene je još jedna restauracija koju je vodio Vincentus Rebolj iz Maribora. Smatra se da je sa novim zahvatima rovinjske orgulje izgubile svoj prvotni bogat barokni zvuk. Pokojna Karmen Staver, jedna od posljednjih orguljašica u crkvi sv. Eufemije, svojedobno nam je rekla da su nakon brojnih restauracija i lošeg održavanja zvuk čuvenih Barbinijevih orgulja bio daleko od originala. Međutim i takve su bile pojam i dio kolektivne memorije rovinjskih vjernika.