Pohat će se čitavi prasci, a kruha i kolača će biti za naredne generacije

Sudnji dan, ili barem polusudnji. Tako je djelovao jedan trgovački centar sat vremena prije zatvaranja na Badnjak. Police poluprazne, nekih proizvoda uopće nema, ali kupaca i dalje pregršt.

Uplaši se čovjek kad se na svoje oči uvjeri o kakvoj se potrošačkoj groznici radi, u kakvom su stanju pacijenti pogođeni njome. Trnci mu prođu kroz kičmu kad još dublje uđe u cijelu tu problematiku. Recimo, kako će ovih dana izgledati kanalizacijski sustav najvećeg istarskog grada, hoće li se začepiti uslijed prevelikog crijevnog pritiska korisnika?

Po ovome što smo vidjeli, Puležani će idućih nekoliko dana sjediti za prepunim blagdanskim stolovima i znojiti se dok budu gledali u ono što se nalazi pred njima. Jer tko će to sve staviti u usta, a da mu pritom ne bude zlo?

Dobro, ljudi su barem poslušali ministra Antu Šušnjara, koji im je poručio da sami peku kruh kako bi uštedjeli, pa su nakupovali brašna valjda više od svih pekara u Hrvatskoj na godišnjoj razini.

Doduše, Šušnjar je malko pogriješio, barem što se uštede tiče, jer domaći je kruh, nema dvojbe, zdraviji od onoga iz većine pekara i dućana. Naime, kilogram brašna, barem ono koje je nama zapelo za oko, košta 1,45 eura. Kad u kalkulaciju ubaciš struju i još neke sitnice, tu si negdje kao kod kupovnog hljeba.

Ali ni obično ulje, to jest biljno ili suncokretovo, nije bolje prošlo. Kao da ga ljudi piju, a ne da na njemu kuhaju. Po kupljenim količinama, rekli bismo da će se pohati čitavi prasci, a ne pokoji kalamarčić ili malo puretine.

Da ne govorimo kako su se proveli margarini, maslaci, jaja… Sve će to završiti u probavnim traktovima građana, koji će za kraj, kao ona izjelica u „Smislu života Montyja Pythona“, uzeti bombončić i… Buuuuum. Možda jest ponoć, ali nije do vatrometa.